Apokalipsa našeg vremena

Vasilij Rozanov: Apokalipsa našeg vremenaV. V. Rozanov je jedan od najneobičnijih i najoriginalnijih ljudi koje sam u životu imao prilike sresti. To je pravi unikum. U njemu su bile tipično ruske odlike, i istovremeno on nije nalik ni na koga. Meni se uvijek činilo da je on začet u mašti Dostojevskoga, i da je u njemu bilo nečeg nalik na Fjodora Pavloviča Karamazova koji je postao pisac. Po spoljašnosti, začuđujućoj spoljašnosti, ličio je na riđeg kostromskog mužika. Govorio je snižavajući glas do šapata i pljuckajući. Najfrapantnije misli on bi vam govorio na uho, pljuckajući (...) Njegov književni dar bio je zapanjujući, najveći dar u ruskoj prozi. To je prava magija riječi. Njegove misli su gubile puno kada ih izlažete svojim riječima (...) Rozanov nije bio neprijatelj Crkve, nego samoga Krista koji je „opčinio svijet ljepotom smrti“. U Crkvi se njemu mnogo šta sviđalo. U Crkvi je bilo mnogo puti, mnogo putene topline. Govorio je da će voštanu svijeću prije zapaliti Bogu: svijeća je konkretno čuvstvena, a Bog je apstraktan (Nikolaj Berđajev). Kada jednom taj mislilac, pored svih svojih slabosti, u nekim svojim sagledanjima isto tako genijalan kao Nietzsche, a možda čak i izvorniji od njega, prvobitan u svojoj antikršćanskoj suštini, bude shvaćen, pokazaće se da je on kao pojava maltene opasniji i da zahtjeva veću pažnju Crkve nego L.N. Tolstoj, bez obzira na svu sadašnju razliku u društvenom utjecaju tih dvaju pisaca (Dimitrij Mereškovski).Stranica: 76Dimenzije: 12x23Jezik: ČačakPismo: ĆirilicaStanje: Nova knjigaUvez: MekiGodina: 1993