Živojin Pavlović: KAD BUDEM MRTAV I BEO

Prodajem ključno djelo “crnog talasa” jugoslovenskog filma KAD BUDEM MRTAV I BEO, legendarnog režizera Živojina Pavlovića, novo.
OPIS:
C/B, 79'
ULOGE: Dragan Nikolić, Ružica Sokić, Neda Spasojević, Dara Čalenić, Severin Bijelić, Nikola Milić
SCENARIJ: Ljubiša Kozomara, Gordan Mihić
FOTOGRAFIJA: Milorad Jakšić-Fanđo
MONTAŽA: Olga Škrigin
SADRŽAJ:
Janko Bugarski, zvani Džimi Barka, mladić je sa društvenog dna koji se potuca srpskom provincijom pokušavajući pronaći izlaz u karijeri pjevača, iako nema pjevačkog talenta. Susrećući putem kavanske pjevačice, pijanice i vucibatine, sezonske radnike, provincijske novinare i čitavu galeriju živopisnih likova, naposljetku stiže na natjecanje za mlade talente u Beogradu na kojem doživi fijasko.
Jedan od vrhunaca u redateljevu opusu i jedno od ključnih ostvarenja crnog talasa, film odlikuje beskompromisni naturalizam u prikazu socijalističke svakodnevice, a kroz ironijski odnos prema mitovima Jugoslavije i silovita kritika vladajućeg društvenog licemjerja. Film je na festivalu u Puli osvojio nagrade za najbolji film i režiju te nagradu za najbolji film na filmskom festivalu u Karlovyim Varyma.
Živojin Pavlović
15.04.1933, ŠABAC, SRBIJA, JUGOSLAVIJA - 29.11.1988, BEOGRAD, SRBIJA, SAVEZNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA
Redatelj i scenarist, jedan od redatelja tzv. crnog vala (uz Dušana Makavejeva, Želimira Žilnika i ostale) tijekom šezdesetih prošloga stoljeća u kojem se prikazivao težak svakodnevni život običnih ljudi u Jugoslaviji. Već s devetnaest godina pisao je o filmu i umjetnosti za beogradske novine. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Beogradu. Prve, kratkometražne filmove snima od 1960. godine. U dugometražnom omnibusu nekolicine redatelja Kapi, vode, ratnici (1962.) sudjeluje s dijelom Žive vode, a u sličnom omnibusu Grad (1973.) s Obručem. Godine 1965. samostalno snima dugometražni film Neprijatelj (1965.) adaptiravši Dostojevskog. Slijedi drama Povratak (1966.) o pokušaju bivšeg zatvorenika da se readaptira u društvo. Dalje u duhu crnog vala snima Buđenje pacova (1967.) i jedan od njegovih najpoznatijih filmova, Kad budem mrtav i beo (1967.) koji mu donosi Zlatnu Arenu u Puli 1968. godine. Dotiče se politike u drami Zaseda (1969.) zbog čega ga je kritizirao tadašnji režim pa idući film Rdeče klasje (1970.) realizira u Sloveniji. Slijedi također drama Let mrtve ptice (1973.). Za televiziju snima seriju Pesma (1975.) o članovima pokreta otpora u Beogradu. Filmu se vraća ratnom dramom Hajka (1977.). U slovenskoj produkciji snima Nasvidenje v naslednji vojni (1980.), a tijekom osamdesetih snima Zadah tela (1983.) kojim osvaja Zlatnu arenu u Puli za najbolji scenarij, te Na putu za Katangu (1987.). Posljednja dva filma su mu adaptacije Dostojevskog Dezerter (1992.) i Država mrtvih (2002.). Bio je uspješan pisac te je izdao brojne pripovijetke, romane i eseje i dobitnik je nekoliko književnih nagrada. Bio je i redovni profesor Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu.
Izvor: kinotuskanac.hr

NAPOMENE:
1. Kontakt isključivo putem njuškalo poruka.
2. Cijena je fiksna. Bez zamjena.
3. Nemam mogućnost osobne primopredaje.
4. Nema plaćanja pouzećem. Kupljeno šaljem po uplati na bankovni račun.
5. Poštarina nije uključena u cijenu.