2x DVD Ne okreći se sine(1956)+dodaci:intervjui+1.revija domaćeg filma

Film na DVD-u sam posljednji put gledao u kolovozu 2023.

Samo bonus dvd = 10€
2x dvd-a = 15,08€

drama

Partizan potajno dolazi u grad kako bi odveo svog sina iz neprijateljskog sirotišta

Režija: Branko Bauer
Scenarij: Branko Bauer, Arsen Diklić
Uloge: Bert Sotlar, Zlatko Lutman, Nela Eržišnik, Stjepan Jurčević, Lila Anders, ...
Filmografija

Nakon filmova za djecu, jedan od naših najvećih redatelja Branko Bauer snima ratnu melodramu Ne okreći se sine (1956), potresnu priču o ocu koji svim snagama pokušava otrgnuti svoga sina iz ralja nacističko-ustaške ideologije.

Vlak pun zatvorenika, praćen ustaškim vojnicima, putuje prema koncentracijskom logoru u Jasenovcu. U vlaku je inženjer Neven Novak (B. Sotlar) koji s još nekoliko zatočenika uspijeva pobjeći iz vlaka. Skrivajući se po Zagrebu, Novak dolazi u stan bivše ljubavnice Vere (L. Andres) od koje doznaje da mu je sin Zoran (Z. Lukman) živ te da se nalazi u poglavnikovom internatu. Malo je prijatelja kojima se Novak može obratiti, gradom vlada strah i poltronstvo. Novak je ljevičarskih uvjerenja te pod svaku cijenu želi izbaviti sina iz ustaškog internata gdje djecu uče ubijati, a glavu im pune nacističkom ideologijom. To mu i uspije, ušulja se u internat i Zorana, koji jedva prepoznaje oca, odvodi sa sobom. Zoran je uvjeren da je tata stigao iz Njemačke gdje radi u tvornici te niti ne pomišlja da je tata partizan, upravo "ono" protiv čega su ga učili u školi.

Bauerov film prikazao je ratna stradanja i atmosferu u gradu u kojem vlada strah i nagon za preživljavanje pa ipak, rijetki riskiraju i pomažu. Delikatan odnos oca i sina, istine i lažnih uvjerenja te fino psihološko portretirani likovi izdvajaju ovaj film iz klasičnog ratnog žanra. Na festivalu u Puli Ne okreći se sine nagrađen je zlatom za režiju, glavnog glumca (Bert Sotlar), scenografiju (Želimir Zagotta) te diplomom žirija kritike. Neosporni klasik hrvatskog filma i njegov redatelj tijekom novije hrvatske povijesti bio je ignoriran, marginaliziran i na rubu siromaštva sve do svoje smrti 2002.