Uskrsna priča sunčeva glasnika - Vjekoslav Boban & Ivica Antolčić

- Biblioteka : Sunčev glasnik
=
- Prvo izdanje
=
- Izdavač : "Mladost" , Zagreb , 1998.
=
- Predsjednik uprave : Ante Šimović
=
- Tehnički urednik : Drago Marčinko
=
- ILustracije : Ivica Antolčić
=
- Urednik : Nenad Piskač
=
- Likovni urednik : Goran Petrač
=
- Design omota : Brkić i sin , d.o.o. , Zaprešić
=
- Naklada : 2.000 primjeraka
=====
- 24 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 21,5 × 30 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja , čiste.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa (pečati , sa unutrašnje strane stražnje korice zalijepljena arhivska kartica , na stražnjoj korici zalijepljena manja arhivska naljepnica).
Odlična očuvanost.
==========
Vjekoslav Boban rođen je 23. veljače 1957. u Sarajevu. Osnovnu školu i Strojarsku tehničku školu završio je u Osijeku. Nakon toga upisuje Filozofski fakultet u Zagrebu (1976.), gdje kao student radi kao urednik u Studentskom listu, Poletu, Pitanjima, Quorumu i dr. Po završetku studija kompartivne književnosti i opće lingvistike (1983.) djeluje kao urednik u raznim nakladničkim kućama: Cankarjeva založba, Grafički zavod Hrvatske, Dan, Naklada Jurčić, Hrvatsko slovo, Studentski centar u Zagrebu itd. Doktorski studij pohađa u Londonu. Dne 15. prosinca 2000. doktorirao je s temom Proces sintetizacije u hrvatskom pjesništvu sredinom XX. stoljeća.
Koautor je (s T. Pavčekom i L. Paljetkom) antologije Slovenska ljubavna lirika (Zagreb, 1988.) te (s B. Čegecom i I. C. Kustićem) panorame hrvatske minimalističke priče 64 priče 29 redaka.
Prevodi sa slovenskoga, francuskoga, njemačkoga i engleskoga jezika. Osim brojnih prepjeva u vezanom stihu slovenskih, engleskih, njemačkih i francuskih pjesnika, preveo je roman Honorea de Balzaca (1998.) Otac Goriot, Jorisa-Karla Huysmansa (2005.) Uz dlaku te prepjevao tragediju Pierrea Corneillea Polyeucte mučenik (2002.)
Priredio je u nas prve dvojezične slikovne rječnike Englesko – hrvatski ili srpski slikovni rječnik (Zagreb – Ljubljana, 1987.), Njemačko – hrvatski ili srpski slikovni rječnik (Zagreb – Ljubljana, 1987.) i English Serbo-Croat Pictorial Dictionary (Oxford – Ljubljana, 1987.).
Član je Društva hrvatskih književnika, Društva književnika Herceg-Bosne, Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori.
Zastupljen je u mnogim pregledima i antologijama.
Osnivač je Visoke politehničke škole u Zagrebu koja je 2013. pripojena Veleučilištu Vern. Danas kao slobodni umjetnik živi na relaciji Zagreb – San Martino – Bobanova Draga.
Djela su mu prevođena na engleski, njemački, mađarski, ukrajinski, slovenski i makedonski jezik. Više od 30 godina hrvatska književna kritika uglavnom prešućuje Bobanov književni rad, iako ga hrvatski povjesničari, a pogotovo inozemni lingvisti ne zaobilaze.
Objavljena djela:
1. Nijednim umom zamišljeno, pjesme, Osijek, 1975.
2. Izmišljotine jednog srednjoškolca, drama, Zagreb, 1977.
3. Orator, pjesme, Zagreb, 1982.
4. Gangamon-ganglion, pjesme, Osijek, 1985.
5. Kutija žigica, roman, Zagreb, 1984.
6. Kritika sintetizma, eseji, Rijeka, 1990.
7. Jahačica na vjetru, pripovijesti, Zagreb, 1992.
8. Antikvarijat, pjesme, Zagreb, 1997.
9. Uskrsna priča sunčeva glasnika, novela, Zagreb, 1998.
10. Božić sunčeva glasnika, novela, Zagreb, 1999.
11. Hrvatski vladari, igraće karte, Zagreb, 2001.
12. Komunistički noćnik, kritike i članci, Zagreb, 2002.
13. Počela govorne komunikacije, monografija, Zagreb, 2003.
14. Postmodernistički štionik, studije i kritike, Zagreb, 2005.
15. Solarna kormilarka, pjesme, Zagreb, 2012.

Antologije:
1. Hercegovina, antologija hrvatske zavičajne lirike, Zagreb, 2002.
2. Australske kratke priče, Zagreb, 2003.
3. Škotske kratke priče, Zagreb, 2003.
4. Irske kratke priče, Zagreb, 2005.
5. Književni kritičari o Dubravku Horvatiću, Zagreb, 2008.
6. Jakša Kušan: Jedan život, Sarajevo, 2009.

Objavljena djela književne kritike o djelu Vjekoslava Bobana:

Sintetički omnibus, Branko Čegec, Zagreb, 1984.
2. Strofe od veriga, Nikola Petković, Zagreb, 1986.
3. Kao da je mala sinteza, Igor Gajin, Zagreb, 1996.
4. Čovjek-spomenik, Dalibor Cvitan, Zagreb, 1997.
5. Protejska obuhvatnost tema, Dalibor Šimpraga, Zagreb, 1997.
==========
Ivan Antolčić hrvatski je kipar, slikar, grafičar, ilustrator i scenograf , rođen 1928. godine u Komarevu kod Siska. Godine 1953. završava Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu te nakon toga dobiva posao kao slikar maski, scenski kipar i scenograf u zagrebačkom HNK, a na tom poslu se zadržava sve do umirovljenja 1991. godine. Godine 1953. kao diplomski rad na Školi primijenjenih umjetnosti radi divovski tobogan koji se danas nalazi u Crikvenici, a riječ je o iznimno avangardnom djelu na razmeđi predmeta, skulpture i prostorne instalacije. Najznačajniji dio opusa ostvario je kao ilustrator, a od sedamdesetih godina intenzivno je surađivao s dječjim časopisima Radost, Smib, Modra lasta te s nakladničkom kućom „Školska knjiga“. Također, za druge nakladnike ilustrira poeziju i prozu, a posebno je plodnu suradnju ostvario s autorima koji su pisali primarno za djecu, poput Zvonimira Baloga. Najveći broj ilustracija ostvario je u tehnici tuša, a karakterizira ih često korištenje bliskih mu etnografskih motiva. Radi i brojne prikaze životinja te stječe reputaciju vrsnog animalista. Osim toga, napravio je i velik broj kazališnih plakata. Za svoj rad dobio je velik broj nagrada u zemlji i inozemstvu, a čak pet puta dobio je nagradu za ilustraciju Grigor Vitez. Godine 2008. prema njegovu je nacrtu izveden svečani zastor u Zagrebačkom kazalištu lutaka, s prikazom Drva mašte iz kojeg izlaze likovi iz djela Ivane Brlić Mažuranić. Godine 2010. dobiva ULUPUH-ovu nagradu za životno djelo. Ivan Antolčić preminuo je 2019. godine u Zagrebu.