TKO vjeruje u RODE još - Nada Mihoković Kumrić

- Biblioteka : Stribor
=
- Nakladnik : Znanje D. D. , Zagreb , 1998.
=
- Za nakladnika : Branko Jazbec
=
- ILustrirao : Dario Kukić
=
- Grafički dizajn : Graffiti design
=
- Izvedba dizajna : Kristina Cukrov
=
- Tehnički urednik : Nikica Ostarčević
=
- Korektor : Marija Molnar
=====
- 175 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 17 × 21,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja , čiste.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa (pečati , na posljednjoj stranici i sa unutrašnje strane stražnje korice zalijepljene arhivske kartice , na stražnjoj korici zalijepljene dvije manje arhivske naljepnice).
Na spoju prednje korice i bloka vidljiva platnena hrptena presvlaka (prikazano na fotografiji).
==========
“Tko vjeruje u rode još” roman je za djecu mlade književnice Nade Mihoković Kumrić. Kako sam naslov romana kaže, radi se o nezgodnim pitanjima koja djeca, kako odrastaju, postavljaju roditeljima. Vesela četveročlana obitelj koju čine mama, tata, sestre Valentina i Katarina povećat će se za još dvije članice, a u romanu se prati njihov nastanak i razvoj u majčinu trbuhu.
Pripovjedač priča u prvom licu, a pripovijeda se iz vizure još nerođenog djeteta koje opisuje stanje u svojoj obitelji. Priča nam o svojoj mami, tati i sestrama. Iz tih priča saznajemo puno o životu glavnih likova – mama i tata su veseli i ne previše strogi roditelji, Valentina (za koju se u knjizi češće rabi nadimak Tina) je u pubertetu i muče je problemi prvih zaljubljenosti, dok je Katarina (poznatija kao Rina) znatiželjno dijete vrtićke dobi. Osim ovih glavnih likova, govori se još i o baki te ponekim Tininim i Rininim prijateljima (Sanja, Ivana, Luka, Ivan), a neka su poglavlja knjige isječci iz majčinih ili očevih sjećanja. Najčešće se prisjećaju svog djetinjstva provedenog u Podravini. Jedan dio radnje odvija se i ondje, što je posebno zanimljivo zbog promjene u načinu pisanja – umjesto hrvatskog standardnog u ovim se ulomcima, pogotovo u bakinu govoru, govori se bogatim kajkavskim narječjem.
Glavninu radnje ipak čini gore spomenuta uža obitelj i događaji unutar nje. Jasno je da se radi o mladoj obitelji ispunjenoj ljubavlju, iako i u njoj ponekad dolazi do razmirica. U tome prednjače Tina i Rina, a većinski je razlog tome njihova dobna razlika. Rina je radoznala i zanima je sve što Tina ne želi podijeliti s njome, ali i ne samo to. Mamu neprestano zapitkuje pomalo neugodna pitanja koja su uglavnom vezana uz nastanak djece, a na koja joj mama odgovara pričom o rodi. Iako je isprva povjerovala i pisala rodi pismo kako želi sestru, kako radnja odmiče Rina saznaje sve više pravih i istinitih informacija o nastanku djece koji nemaju veze s rodom. Budući da je Rina još jako malo o dijete, njezina pitanja najčešće su jako smiješna pa romanu ne nedostaju ni humoristični elementi.
Tematika kojom se knjiga bavi jako je zanimljiva jer se svaki roditelj kad-tad nađe u (ne)prilici da ga dijete upita nešto što je pomalo teško objasniti. Mnogi pritom posežu za pričom o rodi, kako je učinila i Rinina majka. Ipak, djeca vrlo brzo shvaćaju da se radi o pojednostavljenoj verziji i da roda zapravo ne postoji. Nada Mihoković-Kumrić svojim je čitateljima priuštila zabavan roman koji će ih nasmijati, ali i poučiti.