Tajna zelene pećine - Anto Gardaš

- Biblioteka : Pričam ti priču / Knjiga 6.
=
- Prvo izdanje u ovoj biblioteci
=
- Urednik : Miroslav Vučić
=
- ILustrator : Radovan Domagoj Devlić
=
- Izdavač : Targa , Zagreb , 1996.
=
- Za izdavača : Čedomir Zubović
=
- Direktor izdavačke djelatnosti : Boris Kreber
=
- Tehnički urednik : Željko Podoreški
=
- Korektorica : Paula Župan
=
- Računalno oblikovanje i izrada fotolita : P.C. grafičke usluge
=
- Tiskano sa bojama SUPER COLOR - HERMESGRAF na EKO papiru KNP LEYKAM - PLANA
=
- Naklada : 2.000 primjeraka
=====
- 176 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 17 × 21,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja , čiste.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa (pečati , na posljednjoj praznoj stranici i sa unutrašnje strane stražnje korice zalijepljene arhivske kartice , na stražnjoj korici zalijepljena manja arhivska naljepnica koja prekriva dio teksta).
Stranica 109 - na desnoj margini nepravilno obilježavanje kemijskom olovkom (prikazano na fotografiji) - sa manjim ulaskom u tekstovni dio.
Stranica 163 - kratka linija na gornjoj margini i manja bilješka (kvačica) , također kemijskom olovkom (prikazano na fotografiji).
==========
Tajna zelene pećine” je prvi roman Ante Gardaša. U ovom romanu, u središtu događanja se nalaze Šiljo, Riđi i Grgeč. Ta tri neustrašiva dječaka, koja žele dokazati da se može preživjeti hraneći se samo onim što sami ulove, su glavni pokretači radnje.
Ubrzo počinju problemi. Kada njihov brodić, nošen olujom pristaje na jednom drugom otoku. Uplašeni lutaju otokom, dok ne upoznaju starca, jedinog stanovnika otoka. Željeli su čim prije napustiti otok, ali ubrzo shvaćaju da to neće biti lako ostvariti. Jedne noći slijedili su starca do tajanstvene zelene pećine, jer ih je zanimalo kamo starac ide svake noći.
Dok čitamo ovaj roman imamo osjećaj kao da zaista plovimo morima s naša tri junaka i kao da s njima ulazimo u nove pustolovine. Pisac do samog kraja uspješno izbjegava podijeliti s nama, ali i sa svojim likovima, tajnu zelene pećine, koja je zapravo bila i ključ povratka naših glavnih likova svojim obiteljima.
Na kraju romana saznajemo da se na “Galebov kljun” nisu ukrcali samo naši neustrašivi morski vukovi, Šiljo, Riđi i Grgeč, nego i slijepi putnik Radovan Domagoj Devlić koji se s dječacima iskrcao na nepoznati otok. Dječaci su, iz nama nepoznatih razloga, starcu zatajili njegov dolazak na otok. On je zavolio Šilju, Riđija i Grgeča pa im je za rastanak darovao svoje crteže. Te crteže, odnosno stripove možemo vidjeti i mi, na posljednjim stranicama romana.
Tema djela je pustolovina tri dječaka na tajanstvenom otoku i otkrivanje tajne zelene pećine.
==========
Anto Gardaš rođen je 1938. godine u Agićima, mjestu u blizini Dervente u Bosni i Hercegovini. Od malena je živio u Slavoniji pa je tako osnovnu školu završio Velimirovcima, nakon čega je završio gimnaziju u Našicama i pravni fakultet u Zagrebu.
Postao je poznat pišući romane, priče i igrokaze za djecu te pjesme. Svaki njegov roman je bio maštovit, uzbudljiv i napet, a nije bilo važno je li se u tom trenutku pisalo o problemima ekologije, znanstvenoj fantastici ili povijesnim zbivanjima.
U raznim djelima se pojavljuju isti likovi kao što su Melita, Bakalar, Slanina, Miron, profesor Leopold, ali unatoč tome svako od tih djela se čita kao priča za sebe. Među njegova najpoznatija djela ubrajaju se zbirke pjesama "Prvi suncokreti", "Uvijek netko nekoga voli" te priče "Zvijezda u travi", "Jež i zlatni potok" i "Damjanovo jezero".
Među mlađim čitateljima ostao je najpoznatiji po romanima: "Miron na tragu svetog grala", "Duh u močvari", "Tajna zelene pećine", "Ljubičasti planet", "Miron u Škripcu", "Izum profesora Leopolda"...
Anto je pisao zanimljive priče jednostavnim jezikom, zbog čega je bio najviše bio popularan kod djece, kojima je bilo jednostavno čitati sve ono što je on pisao.
Umro je 2004. godine u Osijeku.