BABA JAGA I DIV ZABORAV - Roman Simić Bodrožić i Manuel Šumberac

Raskošna slikovnica "BABA JAGA I DIV ZABORAV" koju je načinio autorski dvojac Roman Simić Bodrožić i Manuel Šumberac. Jedan od najcjenjenijih i nagrađivanijih hrvatskih književnika, Roman Simić Bodrožić, prvi je put napisao dječju priču i dodijelio Babi Jagi glavnu ulogu u priči, dok se ona u narodnim pričama redovito pojavljuje kao sporedni lik, epizodno – kao osoba koja pomaže, odmaže, prijeti ili straši.

Baba Jaga poznati je lik iz narodnih i mitskih priča. Uglavnom prijeti i plaši djecu, koji puta i pomaže junacima u njihovim pothvatima. U ovoj priči ona treba riješiti određene zadatke. Naime napao ju je Div Zaborav i odnio tri haljine koje predstavljaju njenu mladost, zrelost i starost. U rješavanju zadataka pomaže joj stara lutka. Priča je na više razina simbolična i svatko je može iščitati na svoj način. U knjizi pratimo Babu Jagu kako "živi sama kao palac, u kolibi na kokošjim nogama", kako "posjeta već odavno nije imala, nitko ni da zabasa". Međutim, pojavljuje se div Zaborav, i odnosi joj, na njezin rođendan, tri haljine koje joj mnogo znače - bijelu, koja simbolizira mladost, crvenu (zrelost) i crnu (starost). Kako bi ih vratila, mora po njih otići u grad. Baba Jaga u ovoj je interpretaciji povremeno vještica, i to vrlo moćna, ponekad, pak, izgubljena starica. Priča, naposljetku, vodi ka happy endu.

U ovoj suvremenoj verziji autor ju je smjestio u njezino uobičajeno okruženje: na rub šume, u kuću na kokošjim nogama s lubanjama kao svjetiljkama, ali je promijenio njezinu poziciju – ovdje je ona osoba koja treba riješiti određene zadatke, prevaliti neke prepreke i pri tome treba pomoć. Napao ju je div Zaborav i odnio joj njezine tri haljine: bijelu, crvenu i crnu (mladost, zrelost i starost). Mora poći u Taj Grad gdje joj Zaborav zadaje zadatke u čijem joj rješavanju pomaže lutka.

Roman fantastično kombinira potpuno novu i maštovitu priču s repetitivnim elementima koji se pojavljuju u klasičnim pričama o Babi Jagi, kao što su lutka pomagačica, izrazi koji se ponavljaju, zadatci koji se pred nju postavljaju, jednostavne radnje koje se obavljaju, a koje pomažu rješavanju zadataka. Baba Jaga u ovoj priči na svakoj stranici pokazuje svoj slojeviti karakter – tajanstvena je baba iz narodnih priča, ponekad moćna vještica puna snage, povremeno izgubljena starica, a zatim velikodušna darovateljica. Kuća Babe Jage jest, kako je opisana i u vjerovanju, na kokošjim, vrlo visokim nogama, okružuje je uistinu mnoštvo lubanja, no unatoč opisu kuća nije nimalo zastrašujuća, a tu je i niz vrlo šarmantnih detalja, poput trube na samom njezinom vrhu. Lik Babe Jage, pak, ima vrlo sitne nožice naspram tijela, nedostaje joj i poneki zub, no u principu je dopadljiva. Slikovnicom pretežu zemljane boje, tonovi su vrlo ujednačeni, no nimalo stišani.

Ilustracije Manuela Šumberca naprosto su veličanstvene. Na području dječje ilustracije postoje i Zdenko Bašić i Tomislav Torjanac, a Šumberac, koji se bavi i crtežom i ilustracijom i animacijom, i koji i neke projekte supotpisuje s Bašićem, bez ikakve je sumnje ravnopravno treći u tom trolistu. Ilustrirao je do sada "Snježnu kraljicu", "Frankensteina" i "Pinokija", no ova je priča dodatno zanimljiva jer ilustrira domaću priču, i lik koji nije toliko vizualiziran do sada (pitanje je, doduše, što je teže, interpretirati već viđeno ili krenuti od početka).

Romanov je jezik stilski dotjeran, priča na više razina simbolična, a Baba Jaga i ovdje ruši stereotipe. U to se savršeno uklopio likovni izraz mladog i nagrađivanog ilustratora Manuela Šumberca čiji kolori podsjećaju na starinsku priču, a likovi i njegova duhovitost doprinose suvremenoj dimenziji priče. Ideja da Babu pretvori u glavni lik pripovijetke Romanu Simiću Bodrožiću pala je na pamet dok je o njoj priča o svojoj djeci.

Roman Simić Bodrožić rođen je 1972. godine u Zadru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završio je studij komparativne književnosti i španjolskog jezika. Član je uredništva književnog časopisa "Relations" te organizator i urednik Festivala europske kratke priče.

Objavio: "U trenutku kao u divljini" (s V. Grgurićem i T. Zajecom, 1996.), "Mjesto na kojem ćemo provesti noć" (2000.), "U što se zaljubljujemo" (2005.), "Nahrani me" (2012.). Dobio: II. Goranovu nagradu za mlade pjesnike (1996.), nagradu Jutarnjeg lista za najbolje prozno djelo (2005.), nagradu „Kiklop” za urednika godine (2008.), nagradu „Ranko Marinković” za kratku priču (2012.).

Preveden na njemački, španjolski, slovenski, poljski, makedonski. Uređivanja: knjige, časopisi, antologije i Festival europske kratke priče.

Izdano u Zagrebu, 2015. god. Broširan uvez, 40 str. Ilustracije: Manuel Šumberac. Slikovnica je potpuno nova i uopće nije korištena.

E-mail: truta.srecko@gmail.com

DOSTAVA - Hrvatska i inozemstvo