Ivan Aralica - Psi u trgovištu

Tvrdi uvez s omotom
Naklada: Večernjakova biblioteka

Knjiga u super stanju...
Pogledajte moje ostale oglase!

Pse u trgovištu karakterizira pomalo neobičan spoj tradicionalnog načina pripovijedanja iz perspektive sveznajućeg pripovjedača, dok je kompozicija modernije zamišljena: krajnje epizodična i fragmentarna, bez čvrste fabulrane niti (to je prepušteno čitatelju). Ta obilježja odvajaju ovaj roman od tradicionalnog modela povijesnog romana, iako Araličini romani u osnovi dijele tu tradiciju. Najuočljivija težnja Araličina stila je težnja da se zbivanja prokomentiraju, često u formi poente, doskočice ili narodne izreke. Redovito se iznosi detaljan opis, podrijetlo, karakter i životna putanja, svih imalo značajnih aktera u priči, što je dobar pokazatelj autorova epskog tradicionalizma, iako okosnicu svih likova čine tri glavna lika svakog pojedinog dijela triptiha: Antun Vrančić, Sulejman i Džihangir.

Naslov Psi u trgovištu ključna je metafora za svijet moći, politike, intriga i borbe za opstanak. Žrtve vlasti nisu samo podanici: kruta pravila jednako melju i one na vrhu, pa i samog Sulejmana; zato su svi stalno na oprezu i sve se pomno važe. Nedvojbene su i aluzije na moderni totalitarizam; pritisci silnika, kad imaju neograničenu vlast, mogu biti otvoreno grubi ili sofisticirani, ali im se ne može umaći, a oni koji im se žele ukloniti (Nurbanu, Džihangir, Esma), neizbježno postaju žrtvama svemoćne vlasti.

Jedan od najčitanijih suvremenih hrvatskih književnika, romanopisac, novelist, esejist i filmski scenarist Ivan Aralica (rođen 1930. u Promini kraj Knina), započeo je objavljivati sredinom šezdesetih godina. Njegova socijalno angažirana proza nije tada izazvala veću pozornost (Svemu ima vrijeme 1967., A primjer se zvao Laudina 1969., Filip 1970.), potom objavljuje prozu u kojoj pokazuje interes za povijesnu tematiku (Konjanik 1971., Opsjene paklenih crteža, 1977.), a tek 1979. godine, kad mu u HIT-u izlazi antologijski roman Psi u trgovištu, Aralica postaje i jedan od vodećih domaćih prozaika. Nakon uspjeha Pasa u trgovištu započinje njegova glavna kreativna faza te osamdesetih slijedi niz novopovijesnih romana - Put bez sna 1982., Duše robova 1984., Graditelj svratišta 1986., Asmodejev šal 1988. Služeći se autentičnim povijesnim likovima i događajima Aralica u njima govori i o našoj suvremenosti, pokazujući da smo zadani našom poviješću te da su bitni problemi ljudske egzistencije zapravo uvijek isti. Potkraj osamdesetih blisku je suvremenost tematizirao u romanu Okvir za mržnju (1987.), radnja kojega se događa 1950. u represivnom socijalizmu, potom piše Tajnu sarmatskog orla 1989. gdje se radnja događa i u 16. stoljeću i sedamdesetih godina 20. stoljeća te roman Majka Marija 1992., a iznimno je plodan i devedesetih, kad objavljuje romane Četverored (1997.), Svetišni blud (2000.) i Ambra (2001.).