SUNCE DJEVER I NEVA NEVIČICA - Ivana Brlić Mažuranić

- Izdavač : "Mladost" , Zagreb
- Za izdavača : Živko Jeličić
- Urednik : Grigor Vitez
- Korektor : Anka Oszelda
- ILustrirao : Albert Kinert
=====
- 22 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 20 × 24 cm
=====
- Sadržaj čist , bez obilježavanja.
Tekstovni dio (str. 3 - 22 str.) odvojen od knjižnog bloka (prikazano na fotografiji).
Posveta ispisana kemijskom olovkom (poklon - Split)
Tragovi korištenja vidljivi na koricama i hrptu.
Starosna pigmentacija , blago požutjele margine , žućkaste mrlje.
===
Ova kratka bajka u kojoj se slave poštenje i pravednost, a osuđuju pohlepa i oholost, ima gotovo sve elemente koji ovaj žanr čine prepoznatljivim. Radnja je smještena u neodređeno vrijeme, a ni mjesto nije posve poznato (znamo samo za dom mlinarov, livadu ispred dvora mlade carevne i banovinu Oleha bana, ali ne znamo gdje se to sve točno nalazi).
Osim toga, ono što je tipično za svaku bajku je i stalno preplitanje stvarnog i nestvarnog, tj. fantastičnog. Fantastični su neki od glavnih likova bajke – Mokoš i Sunce. Osim njih u bajki se mogu pronaći fantastični elementi kao što su vile koje su okupale Nevu u omaji netom nakon njezina rođenja, ali se fantastika pojavljuje i u obliku nekih postupaka, kao što su npr. propadanje Mokoši u zemlju nakon što je Sunce tako naredilo. Fantastični likovi interveniraju u živote običnih ljudi, kakvi su mlinar i mlinarica, Oleh ban i Neva Nevičica.
Nadalje, ono što ovo kratko prozno djelo dodatno učvršćuje i određuje kao bajku je i sama fabula. Započinje se pričom o mlinaru i njegovoj obitelji u koju intervenira Mokoš unoseći zaplet u radnju. Radnju dodatno zapliće i oholost mlade carevne koja šalje vojsku kako bi spriječila veselje zaljubljene Neve i njezinog odabranika Oleha. Potom u djelo intervenira Sunce i radnja se raspliće i uobličava u sretan završetak, koji je možda najprepoznatljiviji element svake bajke (“Tako naredili, tako uzvali, a što ono bijahu svatovi i što se pjevalo po pustoj banovini, toga više nema za sto godina ni u devet carevina”) Osim toga, djelo sadrži i tipične formule riječi koje upućuju na to da se radi o bajci. Tako se u opisima nekih likova koriste općepoznati epiteti, kao što su npr. ohola carevna, mila djevojčica, neznani junak, divan junak, huda sreća, pusta banovina, dom čađavi i sl. Bitno je da se mnogi od ovih epiteta ponavljaju kroz bajku kako bi dodatno naglasili karakter onoga što opisuju. Česta je i upotreba imperfekta, glagolskog oblika za prošlo nesvršeno vrijeme, što je još jedna karakteristika bajke kao književnog žanra.
Borba između dobra i zla i u ovoj je priči okončana pobjedom dobroga. U liku Neve Nevičice Ivana Brlić-Mažuranić slavi dobrotu srca i veliča one koji se, između bogatstva i slave, ipak najprije odlučuju slijediti svoje osjećaje. Velika se snaga ove bajke (a i cijelog književnog opusa Ivane Brlić-Mažuranić) ogleda u mogućnosti da se pripovijeda uvijek iznova i da se pouka djela može primijeniti na svakoga čovjeka bez obzira na vrijeme u kojemu živi.