Zbornik o ANDRIJI TORKVATU BRLIĆU - radovi znanstveno-stručnog skupa

- Radovi znanstveno-stručnog skupa održanog 14. studenog 2008. u Slavonskom Brodu
- Nakladnik :
Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije , Srijema i Baranje - Slavonski Brod , 2012.
- Uredio : Dr. sc. Dinko Župan
- Za nakladnika : Dr. sc. Stanko Andrić
- Recenzenti :
Prof. dr. sc. Vinko Brešić
Dr. sc. Zoran Grijak
- Tehnički urednik : Domagoj Maratović , prof.
- Lektura : Zvonimir Glavaš , univ. bacc.
- Korektura : Dr. sc. Dinko Župan
- Prijevod sažetaka : Mica Orban Kljajić , prof.
- Grafička priprema : Krešimir Rezo , graf. ing.
- Naklada : 300 primjeraka
- 257 str.
- Meki uvez
- Format : 20,5 × 28 cm
=====
- Knjiga je iz otpisa ( pečati , arhivska kartica )
U globalu - odlična očuvanost.
===
Andrija Torkvat Brlić (1826. – 1868.), hrvatski političar, jezikoslovac, publicist, poliglot i odvjetnik, gimnaziju je pohađao u Vinkovcima u Zagrebu, a studij teologije završio je u bečkom Pazmaneumu. Poznanstvo njegova oca Ignjata Alojzija Brlića s brojnim istaknutim osobama ilirskog pokreta Andriju je još kao gimnazijalca uputilo u krug oko Gajeve „Danice“, u kojoj u razdoblju 1842. - 1843. objavljuje prve pjesme. Zanimanje za politiku naročito razvija za vrijeme studija u Beču, gdje se kreće među slavenski osjećajućim intelektualcima, kako svojim vršnjacima tako i očevim poznanicima i prijateljima (Kopitar, Hanka, Karadžić, Kurelac, Strossmayer), te šalje pjesme i jezikoslovne članke u „Zoru dalmatinsku“. 1848. ga zatiče u Beču kao svršenog bogoslova i osobu od Strossmayerova i Jelačićeva povjerenja. Na Slavenskom kongresu u Pragu sudjeluje kao jedan od najaktivnijih članova južnoslavenske sekcije, a nakon prekida kongresa ostaje se s Pražanima boriti protiv Windischgrätza. Po povratku u Beč Jelačić ga upućuje u Prag, kako bi češkim i slovačkim političkim prvacima objasnio banova politička i vojna nastojanja, a potom i u Pariz, suzbijati mađarsku protuhrvatsku propagandu te za hrvatske interese pridobiti francusku diplomaciju i poljske emigrantske krugovo oko Adama Czartoryszkog. Politička neslaganja dovode do Brlićeva udaljavanja od Jelačića, i 1850. Brlićevo putovanje po Europi, s ciljem upoznavanja različitih političkih sustava, podupire Strossmayer. 1850. i 1851. Brlić je tajnik Matice ilirske. Razdoblje Bachova apsolutizma provodi prvo kao provizor Strossmayerova imanja u Đakovu, a od 1853. studirajući pravo u Beču, gdje objavljuje gramatiku „ilirskog“ jezika i dvije historiografske knjige. Od 1857. ima odvjetnički ured u Brodu. Na Saboru 1861. sudjeluje kao zastupnik Vojne krajine te vodi deputaciju krajiških zastupnika caru, moleći ga za ujedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom i Slavonijom. Među člancima koje je objavljivao u hrvatskim novinama i časopisima od 1843. do smrti značajem se ističu oni koji se odnose na revolucionarna zbivanja 1848. - 1849., a rukopisni dnevnik koji je vodio do 1844. do 1857. važan je povijesni izvor.