Ognjen Prica - svijest, život i partija - dr. Rasim Muminović

Ognjen Prica (Ilidža, Sarajevo, 27. studenoga 1899. - Zagreb, 9. srpnja 1941.), bio je hrvatski publicist, političar. Narodni heroj Jugoslavije.
Studirao je u Zagrebu i Beču te radio kao nastavnik u Sarajevu gdje je 1916. godine otpušten iz službe zbog političkog djelovanja. Nakon Prvog svjetskog rata pristupio je socijalističkom pokretu, a 1919. godine potpisao je tzv. Manifest opozicije kojim se osuđuje vodstvo hrvatskih socijaldemokrata zbog ministerijalizma.

Radio je na organiziranju SKOJ-a, te je uhićen 1921. godine i protjeran iz Zagreba. Ilegalno odlazi u Beč gdje radi u uredu Balkanske komunističke federacije. Od 1924. do 1928. godine predavao je matematiku i fiziku na sarajevskoj gimnaziji i bio suradnik časopisa Radnički pokret.
U Sarajevu je 1927. godine bio član PK KPJ za BiH. U Zagrebu je bio urednik Borbe od 1928. do 1929. godine.[1] Pokretao je i radio za brojne listove i časopise. Autor je Rječnika stranih riječi (1938.) i Političkog rječnika (1941.) pod pseudonimom Dragutin Kovčić. Nakon uvođenja šestosiječanjske diktature bio je 1930. uhićene i na Sudu za zaštitu države osuđen je na 7 godina robije. Robiju izdržava u kaznionicama u Srijemskoj Mitrovici i Lepoglavi. Nakon izlaska s robije Prica je interniran u Korenici 1936. godine. Potom je a potom je dobio pravo nastanjenja u Zagrebu gdje postaje član Agitpropa CK KPH. 1937. godine s Božidarom Adžijom pokrenuo je časopis Znanost i život. Potkraj ožujka 1941. godine uhitila ga je banovinska policija. Nakon uspostave NDH predan je ustašama. Iz logora Kerestinec odveden je i 9. srpnja 1941. strijeljan zajedno s Božidarom Adžijom, Otokarom Keršovanijem, Zvonimirom Richtmannom i šestoricom drugova u zagrebačkoj Dotrščini.