IZGUBLJENI ŽIVOT EVE BRAUN - Angela Lambert

Evu Braun smatralo se rasistkinjom, ali i prostodušnom ženom koja je sve vrijeme provodila kupujući. Njezin ju je osobni vozač prozvao "najnesretnijom ženom u Njemačkoj". Hitler ju je ponižavao u javnosti, dok su je žene vodećih nacista, s kojima je živjela u čuvenom Berghofu, prezirale i ogovarale. No, sve što je Eva željela bilo je Hitlerovo dijete, a ne luksuzan život s moćnim čovjekom, jer, kako je posvjedočio Hitlerov glavni arhitekt Albert Speer, njezina je istinska ljubav prema Hitleru bila neupitna, što dokazuje i svojevoljni odlazak u smrt s njime.

U ovoj prvoj biografiji Eve Braun prevedenoj u nas, Angela Lambert upustila se u detaljno istraživanje Evine prošlosti te je prikazala fascinantan i neobičan odnos s Hitlerom, koji su muški povjesničari uvijek zanemarivali. Koristeći dokumente o Evinoj obitelji i intervjuirajući njezine preživjele rođake, autorica je napravila značajan korak naprijed u otkrivanju Evina izgubljena života.

Iako je Albert Speer izjavio da će Eva Braun predstavljati „razočarenje za povjesničare“ ova biografija o Evi Braun je više nego intrigantna. Kako kaže sama autorica Angela Lambert, marginalizacija Eve Braun u povijesti vjerojatno proizlazi iz činjenice da su o njezinoj ulozi u pravilu pisali muškarci, a da je ona prva žena koja o njoj piše. I doista, čak i ako ste pročitali puno knjiga o Hitleru, kod Angele Lambert saznati ćete cijeli niz novih uvida ne samo o Evi Braun, već i o „Führerovoj“ osobnosti i nacizmu općenito.

Uloga Eve Braun, uza svu uštogljenost Hitlera, bila je ogromna već i u Berghofu prije rata, a vrlo velika u zadnja dva mjeseca rata. Iako je izbjegavao bilo kakvo pojavljivanje Eve u javnosti, ipak joj je Hitler dozvoljavao da bude šefica domaćinstva ili da na privatnim fotografijama stoji odmah do njega. Hitlerove zadnje riječi čula je upravo Eva Braun, koje je i mirno odnijela sa sobom u grob, iskazujući daleko veću hrabrost i privrženost Hitleru od recimo Göringa ili Himmlera.

Međutim, nakon čitanja knjige ostaje dojam da je autorica mogla reći i više. To je stoga, jer kao prvo ona nije povjesničarka, već novinarka, pa se više oslanjala na literaturu i intervjue nego na arhivska istraživanja. Čini se da je premalo vremena uložila u svoj rad, naime tek nešto više od dvije godine, što bi bilo prikladno vrijeme za vrhunskog povjesničara, ali ne i za nekoga tko nema dovoljno predznanja, kako faktografskog, tako u znanstvenom radu. Zato nam neki dijelovi knjige izgledaju tek kao popunjavanje stranica radi njihove kvantitete, a tu prije svega mislim digresije o općoj povijesti i posve nepotrebne identifikacije vlastite obitelji s događajima o kojemu je autorica pisala. Štoviše, u knjizi postoji i više ponavljanja i posve krivih zaključaka. Primjerice, jedna te ista bilješka (br. 515, 526 i 674) ponovljena je tri puta, a osim toga u njoj stoji da je sovjetska vojska pobijedila Nijemce zahvaljujući „brojnosti, divljaštvu i hladnoći“, što je vrlo paušalna ocjena rata na Istoku. Nijemci su rat izgubili prvenstveno zbog brojnih strateških pogrešaka, napose vojno-političkih, a tek onda zbog zime ili „divljaštva“ sovjetskih vojnika.

U knjizi su zanimljive analize izjava, pisama i fotografija, posebno u kontekstu razvoja odnosa Hitlera i Eve. Važna komponenta među njima vremenom svakako postaje i materijalna strana, jer Hitler je bio vrlo velikodušan ljubavnik, iako se Eva nije obogatila niti je novac bio razlog zašto se vezala uz Hitlera. Zanimljivo je proučavati i samu seksualnost Hitlera uz neizbježno pitanje da li je ikada vodio ljubav s Evom? Čini se da to ipak nije sporno, ali lako je moguće da mu je ona bila prva i zadnja ljubavnica u životu. Premda se to možda čini preosobnim pitanjem, važno je primijetiti da s u pozadini svega skriva patološki strah Hitlera od potomstva jer je većina njegove obitelji imala ozbiljne mentalne poremećaje koji su se vrlo lako mogli prenijeti i na njegovu djecu. Štoviše, i sam brak bio je upitan iz tog razloga, jer de facto po rasnim zakonima Hitler nije imao pravo na ženidbu. Na kraju lako je moguće da je zbog nekog fizičkog kompleksa Hitler tražio da se njegovo tijelo spali, a ne da postane predmet „poruge“. I bez toga, kako vidimo iz knjige, neke crte Hitlerove ličnosti doista su smiješne, od sustavnog čitanja romana Karla Maya, preko obožavanja američkih filmova do prejedanja kolačima i predoziranja lijekovima uz istovremeno „zalaganje“ za visoku umjetnost i zdravi život.

Važne su opservacije autorice o ulozi tj. „krivnji“ Eve Braun za događaje tijekom Drugog svjetskog rata. Amerikanci su po pobjedi uhapsili njezine roditelje i ubrzo ih pustili, jer ih nisu imali za što optužiti. Eva nikada nije postala članica stranke niti je općenito mogla znati što se dešava u Europi. Osim što je to bilo relativno teško saznati čak i prosječnom Nijemcu, Hitler je striktno zabranio da se Evi dostavljaju novine ili da sluša radio. Trajno je odbijao s njom voditi bilo kakav razgovor o politici. Međutim, ako već nije mogla znati točne činjenice o Holokaustu, Eva je svakako znala za progone Židova ili zlu narav Hitlera. To je jednostavno morala isčitati iz njegove ličnosti, intuitivno i iz asocijacija. Bila je vrlo mlada, a Hitler perfektan manipulator, ali to može samo umanjiti njezinu odgovornost. Da je bila vrhunska osoba, suprotstavila bi mu se.
Zaključno, onaj tko pročita ovu knjigu neće zažaliti, ali neće ni u potpunosti zadovoljiti svoju znatiželju. O biografiji Eve Braun zasigurno će se moći još ponešto saznati u budućnosti.

Izdano u Zagrebu, tvrdi uvez, 480 str. Prijevod: Damir Biličić. Format: 15 x 24 cm. Knjiga je potpuno nova i uopće nije korištena.

E-mail: truta.srecko@gmail.com

DOSTAVA - Hrvatska i inozemstvo