Vode teku dalje Ivica Smolec

Tema romana Ivice Smoleca "Vode teku dalje" životna je priča čovjeka kojeg udarci sudbine nisu štedjeli, no koji ipak u sebi nalazi snage nastaviti dalje i pomoći drugima na njihovom, često tegobnom putu. Riječ "vode" u naslovu tako zapravo zamjenjuje onu riječ kojom obično imenujemo životnu snagu što nas neprestano nosi, kao što silovitost kretanja vodenih tokova usmjerava valovito strujanje od izvora do ušća, od A do Ž, odnosno graničnih točaka koje u ljudskoj sudbini, naravno, predstavlja rođenje, te odlazak s ovoga svijeta.
Istinu o glavnom junaku, Hansu ili Ivi, saznajemo iz nje-govog pričanja o dotadašnjem životu u Hrvatskoj invalidnoj djevojci, koja je pokušala samoubojstvo u Austriji, kamo se vratio i koju je spasio. On se odlučuje na takav čin bespoštedne iskrenosti, kako bi još jednom pomogao nesretnoj djevojci, s kojom se sprijateljuje, ovaj put tako da bi je i duhovno spasio. Cilj mu je navesti je da shvati kako je moguće pobijediti depresiju i nastaviti život, usprkos naizgled nepremostivim problemima i. bolima zemnog trajanja koje se često čine neizdrživima, a koje su obilježile i njegove dane. Na to ga, osim dubokog suosje-ćanja i čovjekoljublja, navode upravo događaji iz vlastite pro-šlosti, koji su mu promijenili život i spasili ga, iznenada, neo-čekivano, a koji su izrasli iz spontanog druženja i prijateljstva s velikogoričkim dječakom mladićem iz siromašne obitelji s kojim se zbližio u ribolovu. To prijateljstvo pomoglo mu je da izađe iz dugotrajne životne krize u kojoj se našao nakon velikih

tragedija, u kojima je dva puta za redom izgubio najdraže. Potaklo ga je da napokon izroni iz jezera samosažaljenja, na-topljenog umrtljivanjem alkoholom, pred sve dubljom tugom, te je tako ponovno stekao samopoštovanje i pronašao smisao života u druženju s ljudima, ljekovitom davanju i pomaganju drugima.
Mladiću, koji je njemu pomogao, a koji mu je postao drag, u iskrenom prijateljstvu, zbog jednostavne dobrote i zajedničkih hobija (te ga tako podsjetio na njega samog u mladosti), Hans ne uspijeva pomoći kad ga snađe velika tragedija. Nakon što u šumi naiđe na zakopanu minu, preostalu iz domovinskog rata, te nakon ranjavanja ostane nepokretan, prijatelj ga ne uspijeva spasiti od očaja i samoubojstva, usprkos svim naporima da mu olakša život. No, zato je odlučan da pomogne gotovo nepo-znatoj djevojci, kojoj priča svoj život, kako bi pronašla novu nadu i u tome uspijeva.
Dodatno zanimljivom strukturu knjige čini uspješno reali-zirana ideja da se kao središnja postavi priča o dječaku -mladiću, čiji je lik obilježen odrastanjem bez majke i skromnim životom uz oca, te vjernog psa, zadugo jedinog dječakovog prijatelja. Sve do pojave lijepe i nešto starije djevojke, u koju se zaljubljuje i koja je do tragedije svjetlost njegova prekratkog života, te "Ludog Ive", odnosno Hansa, gradišćanskog Hrvata nastanjenog u Velikoj Gorici, koji je zapravo pripovjedač i glavni lik romana. Budući da se iz mladićeve romanse, a nakon nje-gove tragedije, rada dijete, Hans vidi u tom događaju još jednu čudesnu stranu života, anđeosku utjehu i zrno svjetla koje isklija i iz najdublje tame.
Vrijednost je ovog romana u očitoj ljubavi autora prema opisanim likovima, njegovoj sposobnosti da nam ih približi i učini gotovo opipljivima, pa nam se poslije čitanja čini da smo ih doista upoznali i skupa s njima strepili i nadali se.
Ivica Smolec vješt je pripovjedač koji uspijeva čitatelju, kao i njegov glavni junak Ivan - Hans slušatelju, bez uljepša-vanja stvarnosti i ljudskih sudbina, pokazati veličinu i snagu prijateljstva i velikodušja, te neprocjenjiv značaj svake na po-moć drugome pružene ruke.
Uspijeva, uvjerljivo i toplo, ovim romanom podsjetiti da smo svi jednako ranjivi i puni čežnje za ljubavlju i dobrotom, i prisnošću, te usprkos svim prividima maleni, no jednako važni Bogu. Da smo, jednostavno rečeno, unatoč svim razlikama u imovini, godinama, spolu i iskustvu, samo duše, ljudska braća i da možemo, ako to želimo i potrudimo se, već sada, ovdje, na Zemlji, biti jedni drugima i anđeli pomoći i prijateljstva, a po-trebna krila pronaći u toplim riječima i dobrim djelima.