Tvrđava samoće

Tvrđava samoće priča je o dva dječaka: Dylanu Ebdusu i Mingusu Rudeu. Oni su prijatelji i susjedi, no njihovo prijateljstvo otežava činjenica da je Dylan bijelac, a Mingus crnac. To je priča o brooklynskoj četvrti gdje prevladavaju crnci, iako već postoje naznake onog što će postati poznato kao "gentrifikacija". Priča o Americi sedamdeseth, vremenu kada su i najjednostavnije ljudske odluke vodile u potencijalnu političku, socijalnu i rasnu katastrofu. Kakvu glazbu slušati, razgovarati ili ne s onim u klupi do tvoje, predati ili ne svoj novac za užinu...

Ovo je i priča o devedesetima, kada za to više nikoga nije bilo briga. Ovo je priča o punku, toj lakomislenoj bjelačkoj pobuni, i o cracku, toj čudovišnoj kugi. To je i priča o usamljenosti avangardnih umjetnika i o boomu crtanja grafita. Ovo je priča o onome što bi se dogodilo kada bi dva dječaka opsjednuta likovima iz stripova zaista imala njihove moći: upropastili bi si živote. Ovo je priča o ugodnim popodnevima i uličnom bejzbolu, i o godinama u kojima se strepilo od iznuđivanja na školskim dvorištima. Ovo je priča o tome kako je teško pripadati društvu koje te ne prihvaća. Ovo je priča o zatvoru i koledžu, o Brooklynu i Berkeleyu, o soulu i rapu, o ubojstvu i pokajanju. A Jonathan Lethem je kao stvoren da je ispriča upravo on.

U jednoj od kritika ovog romana napisano je: "Ovo je roman koji se gušta, knjiga koju treba čitati polako, ona je proces razotkrivanja za čitatelja, baš kao i za same protagoniste. ‘Tvrđava samoće’ je ‘Lovac u žitu’ ove generacije, a Dylan Ebdus njezin je Holden Caulfield."