Sotonski tango László Krasznahorkai

Tijekom olujne kišne i hladne noći mještani se sastaju u zadimljenoj krčmi ("užasno leglo grijeha"), uza zaglušujuću graju i psovke, gdje se rakija pije na čaše, a vino na boce, gdje se pred jutro pleše čardaš, ali i tango, i nestrpljivo iščekuje Irmiás, žbir i prorok. Ali u toj apokalipičnoj noći nestala je i djevojčica Estike. Nakon predane zajedničke potrage, nalaze je mrtvu u ruševinama dvorca Weinkheim. Pritisnuti krivnjom, spas potraže u Irmiásevu prijedlogu da mu predaju svu ušteđevinu, a da će on za njih izgraditi novi život: "Stoga sam odlučio, iskoristivši trenutačnu mogućnost, skupiti nekoliko ljudi i osnovati jedno uzorno seosko gospodarstvo koje će osigurati egzistenciju i držati na okupu tu malu skupinu izvlaštenih, odnosno… razumijete, je li?… osnovat ću mali otok s nekoliko ljudi koji nemaju što izgubiti, otok na kojem će prestati izrabljivanje, gdje ćemo živjeti jedni za druge, a ne jedni protiv drugih, gdje će svi moći s večeri spustiti glavu na jastuk u obilju i spokoju, u sigurnosti i ljudskom dostojanstvu…"

Iz medija:

“...prostor je romana opet jedan svijet, i... taj je svijet – preko svojih likova – bogato raščlanjen, slojevit, hijerarhiziran, od svakodnevnih radnji do snova i fantazmagorija, od univerzalnoga poretka preko jednostavne ponovne proizvodnje života i društvenog mjesta sve do etosa ljudskog dostojanstva i nedostojnosti. ... Sotonski tango epohalno je djelo.“
Sándor Radnóti