Ponoć

Dragi čitatelju!
To je mogao biti prizor iz jednog od mojih romana. U pravilu, ugledne dame ne primaju posjete tajanstvenih džentlmena koji dolaze po veoma važnom poslu - ali priznajem da sam bila vrlo znatiželjna. Protekle su tri godine bile tako dosadne pa sam se nadala da će gospodin Adam Hardesty to barem donekle promijeniti. Doista, gospodin Hardesty je već na prvi pogled ostavio tako snažan, uzbudljiv dojam da je brzo postao model za negativca u senzacionalističkom romanu što sam ga trenutno pisala.
Zamislite koliko sam se šokirala i uzrujala kad me gospodin Hardesty optužio da sudjelujem u zavjeri u kojoj je riječ o umorstvu, ucjenjivanju i općenitim zlikovačkim aktivnostima! Ništa nisam znala o takvim zbivanjima, te sam izjavila da sam nedužna. Nažalost, gospodin Hardesty je otišao ne vjerujući mi, a mene je obuzeo neugodan osjećaj po pitanju onoga što će njegova istraga razotkriti. Vidite, dragi čitatelju, mada sad živim veoma dosadnim životom, moja prošlost sadrži veliki skandal koji bi me mogao uništiti kad bi se o njemu pročulo. Kako bih svoje tajne zaštitila od istrage gospodina Hardestyja, zaključila sam da ću morati provesti vlastitu istragu, a ako je to značilo dijeliti otkrića s gospodinom Hardestyjem, neka bude. l moji postupci nisu imali baš nikakve veze sa zabranjenim, strastvenim osjećajima koje je on budio u meni - osjećajima koji su zasigurno neprihvatljivi u pristojnom društvu...