Plameni inkvizitori 1-2

Plameni inkvizitori 1-2

Temelj romana povijesni su izvori o vladavini kralja Stjepana VI. Kumanca. U centru je borba Katoličke crkve protiv “krivovjernih” bogumila. Sukob i izmirenja ugarskih kraljeva s Rudolfom Hasburškim i češkim kraljem Otokarom, te svađa hrvatskih velikaša Gisingovaca i Babonića, odnosno o vremenu luđačkog praznovjerja, “bjesnila histerične krvoločnosti, vijeku ludosti i histerije u kojem vlada samo pravo jačega”. Zagorka, međutim, stavlja u središte pripovijesti i slabo poznato vrijeme hrvatske povijesti, tzv. Prvi hrvatski staleški sabor održan 1273. godine na Griču, kao Slavonski sabor.

"Zanimljivi život starog srednjovječnog Zagreba prikazuje Zagorka živo i historijski vjerno u svom novom velikom romanu... Doba književno još neobrađeno - domaće sredovječne historije za Arpadovića. Lica romana: historijske ličnosti, romantični junaci i junakinje, plemići, vitezovi, inkvizitori, alkimisti, uopće svi raznovrsni tipovi sredovječnog društva. Radnja historijska: dramatski sukobi jakih karaktera, zanimivi zapletaju, potresni prizori, ljubavne zgode, orgije divljih strasti, haranje plamena vjerske mržnje u strahovitim progonima krivovjeraca. Mjesto radnje: naši krajevi, Hrvatska, Slavonija, Primorje, Dalmacija, Bosna, zagrebački Grič i Kaptol i svi ostali naši gradovi, velikaški i plemićki utvdjeni dvorovi i historijske vjerne od A. Maurovića...", tako je uredništvo Jutarnjeg lista 1928. reklamiralo novi bestseler  Marije Jurić Zagorke, svjesni goleme zainteresiranosti publike.