Močvarni Lovac

Višnja Stahuljak (Zagreb, 10. ožujka 1926. - Zagreb, 3. ožujka 2011.) bila je hrvatska književnica.

Prvu knjigu "Tko traži- taj nađe" napisala je 1955. Objavila je tridesetak knjiga, među njima zbirke poezije, romane i drame, a za autobiografsku prozu "Sjećanja" (1995.) dobila je prestižnu nagradu Đalski. Dva puta je dobila nagradu Grigor Vitez, za romane "Začarani putovi" i "Čarobnjak" i dva puta osvajala nagrade Večernjeg lista za kratku priču. Bila je i hrvatska kandidatkinja za Andersenovu nagradu, a brojne njezine knjige ušle su u školsku lektiru. U njezinim pjesničkim djelima prevladavao je lirizam, intimističke teme te idilična vizija svijeta. U novelama je bliska tradicionalnom pripovijedanju, a u njezinim se romanima isprepliću realno i fantastično. Bila je članica suradnica HAZU, članica Društva hrvatskih književnika i Matice hrvatske.

Višnja Stahuljak, značajna hrvatska spisateljica, bila je vezana uz jaskanski kraj rođenjem svog oca, skladatelja, orguljaša i zborovođe Jurja Stahuljaka (Sveta Jana, 1901. – Zagreb, 1975.), sina svetojanskog učitelja Vladimira Stahuljaka (Bjelovar, 1876. - Zagreb, 1960.), također poznatog skladatelja, orguljaša i zborovođe. Često je boravila u Vlašić Brdu, gdje su ona i njezin suprug, glasoviti lutkarski redatelj i glumac, Velimir Chytil (Koprivnica, 1925. -Zagreb, 2009.) posjedovali kuću za odmor. Žumberku je Višnja Stahuljak posvetila zapaženu zbirku pripovijedaka "Crne trubače" (1990.), a radnja njezinog popularnog kriminalističkog romana "Močvarni lovac" (1995.) većim se dijelom odvija u našem kraju, u Crnoj Mlaki, u samoj Jaski i u plemićkom dvoru Kostelu (Svrževo) kraj Pribića. Višnja Stahuljak često je boravila u našem gradu i kraju, kojeg je iskreno voljela i u kojem je imala mnoge prijatelje.