JANKO POLIC KAMOV

Autor: Vladimir Čerina
Naslov: Janko Polić Kamov
Izdavač: Knjižara Gjure Trbojevića, Rijeka
Godina: 1913.
Stranica: 234
Stanje:Vrlo Dobro (knjiga brizljivo se cuva u debljem najlonskom omotu )
Uvez: Meki


Prvo izdanje. Knjiga je i danas od velikog značaja za povijest hrvatske avangarde. Ne zna se sa siguirnošću tko je radio naslovnicu. Vrlo rijetko u ponudi. Pjesnik mala opusa i autor vrlo poticajne studije o netom umrlom Janku Poliću Kamovu (Rijeka 1913.) fascinirao je svoje literarne vršnjake i svi oni koji su na bilo koji način kritizirali vladavinu bana Cuvaja crpili su poticaj i snagu iz Čerininih tekstova tiskanih u Vihoru crpili su poticaje i snagu opiranja, jer je, ne bez razloga, smatran liderom jugoslavenski orijentirane omladine. Pomalo neočekivano Čerina je fascinirao mladog Krležu s kojim je kao repetent pohađao isti sedmi razred gornjogradske gimnazije 1907. godine. Za života je tiskao zbirku pjesama Raspeća (Split 1912), već spomenutu studiju o Janku Poliću Kamovu te knjigu feljtona Beograd bez maske (Split 1912.). Da ga je Krleža cijenio, pa i volio, iako je mnoge njegove koncepcije negirao i odbacivao vidljivo je na mnogim stranicama Krležina opusa, a posebice u odbijanju vidovdanske koncepcije Jugoslavije. Stoga nije nimalo neobično da je Krleža 1964. među svojim „papirima“ našao u rukopisu Čerininu zbirku pjesama Osama, koju je iste godine u Forumu tiskao Ivo Frangeš. Krleža ga je perceptirao kao uzbuđenog Mediteranca, Vihor je tumačio kao „posljedicu afekta“, a njegovu je retoriku obilježio kao „pomalo suludu“. Bolest koja se na takve načine očitovala jamačno je bila shizofrenija, teška za okolinu ali ne i za polet njegovih tekstova i sumornost lirskog subjekta s kojim suočava čitatelja u svojim, na nekim mjestima i nerazjašnjivim stihovima. Poezija Čerine nije dovoljno profilirana, ali onakva rastrgana i fragmentarna jasno nastavlja liniju nezaobilaznih rebelski impostiranih pjesnika egzistencijalnog i društvenog nezadovoljstva poput Kranjčevića i Janka Polića Kamova, a u nekim poetološkim modulacijama na „tamnog i nadrealnog Ujevića“. Sve to kazuje da se od njega moglo više uzeti u obzir no što je on svjesno davao. Čerinino djelo nije nikada bilo osobito snažno i inovantno, ali je za naraštaj hrvatskih i jugoslavenskih pjesnika i političara prve dvije decenije bilo poticajno, iako je vodilo i na stranputice.

098408617