Zenko- udomi me, živim u Azilu

Zenkova priča priča je o tome kako je ostao korak iza sreće.
prvu dojavu za njega dobile smo prije skoro godinu dana,
svima nam se srce slomilo na fotografiju tužnog i jadnog šteneta koje sjedi pred trgovinom na Vijencu Petrove Gore.
to mu je pomoglo da pronađe privremeni smještaj na koji je otišao ravno sa ulice.

u međuvremenu javila se obitelj koja ga želi udomiti i svi smo klicali od sreće jer će maleno nesretno štene upoznati neke ljepše strane ljudskog postojanja na ovoj planeti s obzirom na to da je do sada upoznao one loše.
ispostavilo se da to nije dobro prošlo jer za imati psa je potrebno puno više od želje.

sa psom se treba raditi, pogotovo sa štencima koji baš sve trebaju naučiti od nas.
treba biti tu za njih kada mijenjaju zube, pa si pomažu žvakanjem stvari.
treba im dati stvari koje smiju žvakati, kako bismo prevenirali uništen namještaj,
nije to neka znanstvena fantastika, svi smo mi to prošli sa svojim kerovcima, razlika je samo u tome koliko volje imaš, odnosno, nemaš.

ništa u životu ne dolazi na gotovo, za dobre stvari uvijek smo se trebali (i uvijek ćemo se trebati) potruditi,
pa tako i za odnos sa psom.
treba biti tu za njih kada uđu u pubertet,
pa im je, radi hormona, sve zanimljivije od nas.
pas na drugoj strani ulice, bicikli, drugi ljudi...

treba biti tu za njih kad pokažu da se nečega boje,
mi trebamo tu za njih biti njihova sigurna luka, trebamo im opravdati beskrajno povjerenje koje imaju u nas,
a nekad im to neki ljudi ne vraćaju.

i tako se Zenko vratio u Azil.
sjedio je u ćošku Prvog dvorišta nadajući se da je to što prolazi noćna mora i da će se uskoro probuditi.
nije bila noćna mora, odnosno, je, ali poprilično stvarna.
drugi pokušaj udomljenja rezultirao je alergijom članova obitelji i posljedično Zenkovim drugim dolaskom u Azil. da.

uvijek ga je nekako sreća promašila,
već skoro godinu dana ne možemo naći komadićak ovog svijeta u kojem je Zenko dobrodošao,
koji će upotpuniti.

on je malkoc plah, na neke situacije i ljude koje do sada nije upoznao reagira tako da laje na njih,
ali on je mlad (i prepametan pas) i to baš sve može se ispaviti

ima oko 15 kila, pas je srednjeg rasta,
uredan je u kući, obožava ljude koje upozna i ja sam sigurna da na ovom svijetu postoji obitelj koja će mu pokazati da ga nije sreća promašivala svo ovo vrijeme
nego da se svemir poigrao s njim i na taj način ga pripremao za neke druge bolje stvari u životu.
rođen je u jesen 2021.

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16