Vlad - udomi me, živim u Azilu

Gledam ga nekidan kako bezbrižno leži na slamici. Glavica mu je naslonjena na prag kućice, promatra svijet oko sebe tim pametnim, blagim okicama.
Pazi, svijet.
Svoj boks, kamenčiće, seku Vidu koja je na ogradi, nas kako prolazimo, odvodimo druge pse u šetnju, mijenjamo ispuste, čistimo, pripremamo klopu...
Poput tinejdžera koji taj dan nema baš ništa za zadaću, a i mama ga je poštedjela kućanskih poslova.

Ulazim u njihov boks, Vlad krene mahati repom još u kućici, sramežljivo izlazi. Prvo prednje šapice pa guza. Prilazi mi, sav umiljat i nestvarno mekan. Gleda me tim pametnim, blagim okicama. Čučim, on se umiljava, stavlja glavu u krilo, gleda me s nevjerojatnim povjerenjem.
Mazim ga, govorim mu koliko je lijep i da sam sigurna kako će se u njega netko brzo zaljubiti.

Pričam mu da će imati samo svoj krevetić pokraj tople peći, da će moći ležati i na kauču i maziti se sa svojom obitelji, da će se puno igrati na dvorištu ili parkiću za pse, imati svoje igračke, ići u duge šetnje, upoznavati druge pse i ljude.

A on me gleda zaljubljeno, osjetim kako zamišlja sve te slike. Potpuno se predao mašti.

Onda, kao svaka majka koja želi pripremiti dijete i za onu drugu stranu ovog ludog svijeta i vremena, ispričam i drugu stranu.

- Znaš Vlad, zime u Azilu su hladne i vlažne.
- Znam, noćas sam se morao jako ušuškati u slamicu.
- Uvijek ćemo paziti da ti i seka, i svi drugi kerovci imate dovoljno slamice. Da redovito papate, da svaki dan idete u ispust u prvo dvorište.
- Ja najviše volim šetnje - prekida me ovaj dječak tek šest mjeseci star. Svibanjsko dijete čija meka dlaka još miriši na majske ruže, slatki maslačak i reski jorgovan.

Srce mi se para pri pomisli da će u Azilu doživjeti prvi jači minus, umjesto u mekom krevetiću. Da će u Azilu doživjeti prve pahulje koje se tope u bljuzgu kod prvog dodira s mokrim šljunkom, umjesto da ih gleda kroz prozor toplog doma. Da će u Azilu brojati dane do šetnje utorkom i subotom i moliti Boga da između naiđu hrabri ljudi koji će ga prošetati, dati mu pokoju gricu, pomaziti i utješiti.

Vlad nam je sa sekom Vidom došao početkom ovog mjeseca. Bio je nestvarno topao i sunčan dan. Pomalo je plah i vrlo, vrlo nježan. Rado ide u šetnje u kojima se brzo opusti, a onda šeta kao veliki, staloženo i mirno. Voli se maziti, umiljavati i papati. Rođen je 10.05.2025. i sitnije je građe, srednje velik pas

Čuo je on za kumstvo pa me sramežljivo pita kako se dobije kuma ili kum. Kažem mu da ćemo ga lijepo predstaviti, baš takvog kakav je i da će se onda dobri ljudi javiti i kumovati mu. Nemojte ga iznevjeriti, dovoljno je 10 eura da ovaj tinejdžer do svog udomljenja osjeti svu sigurnost koju mu, uz vašu pomoć možemo pružiti.

Ne moram vam reći da ga dođete prošetati, zaroniti prste u tu mekoću nevinog bića i priuštiti mu nezaboravnih pola sata. Ne moram vam reći da nam se, ako ste se zaljubili u Vlada, već ovaj tren javite i kažete:
"Želim da Vlad zimu dočeka u toploj kući, sa svojom obitelji."

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16