Koja - udomi me, živim u Azilu

ovaj pas..ovo zlato malo, ta dobrica, ta nježnica,
to kereće čudence upakirano u jedva desetak kovrčavih kilica,
taj Koja zbog kojeg mi
dopamin proradi svaki puta kad se sretnemo,
čudo jedno šta taj momčić može od raspoloženja
da mi uradi

Ja stvarno, svaki put kad se sretnem s njim
u trenu sam dijete,
eto neki dan sam bila nešto ljuta i nešto sam nekom čitala iz Knjige bukvica (šta, nisam je ja pisala) i u tom trenu je netko pustio Koju iz Izolacije i ja, oću neću, odma promijenim
smjer puhanja vjetrova u mojoj glavi
Znači, lik ti priđe onako vrteć dupencetom, sav se uvija i izvija, dođe i mazi se
i sestro, pa sunce ti svane!

Ozbiljno, kako takvi psi koji su bili žrtve gadnih i zlih ljudi i dalje imaju povjerenja u čovjeka?
Koja (koji se zove Koja zbog tih predivnih afro loknica ) nam je stigao sa ranama na zadnjim šapicama, strpljivo nas je puštao da ih čistimo, previjamo, nikad nije pisnio, nikad nije prigovorio,
strpljivo je đeđao u Izolaciji bez previše šetnji i pod režimo mirovanja u suhom i čistom.
Ja bih nakon pol dana skrenula,
on je izdržao više od mjesec dana!
A nema ni godinu dana, kužiš ti to? Rođen u siječnju 2025. jedan je od rijetkih balavaca koje bih kući vodila,
lik je savršen pas, nemoš i da oš, nemoš mu mane nać.

jako je društven, onako nježno zaigran, a kad se osloni o tebe malo te onako prođe struja dragosti, dođe ti da ga zamoliš da se nikad
ne odsloni
Kažem vam ljudi, on je pas za poželjeti!

E da, i to vam moram reć - Koja je savršeno uredan momak, nije nikada ni pišnio nit je deku na kojoj spava pomako,
samo još da kavu zna skuvat i to je to
(kad pričaš s njim on nekad onako pjevuši, mumla neku svoju pjesmicu, tad ga zagrlim i ne puštam dok god pjesmica i u mene ne useli)

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16