Ida - udomi me, živim u Azilu

"Nek se zove Ida, baš podsjeća na Presterovu" - sjećam se da sam izgovorila te večeri kada nam je došla kerušica, oko 13 kilica teška.
Gdje ćemo s njom, gdje ima mjesta - pitali su se kolege.
(e tu smo stvarno čarobnice i čarobnjaci, više od svega!)

Ujutro me dočekala ležeći na dekici ispred kućice. Iako je u kućici imala slamicu.
Uđem u boks, ona krene mrdati repićem pa se ustane, pa gleda lijevo, desno, gdje da kidne. Nije da baš ima puno izbora.
Čučnem i čekam. Pružim joj ruku, a ona polako prema meni.
Dotakne me vlažnom njuškicom, pomilujem ju po obrazu, pa po glavici, pa duž cijelog tijela.
I onda kreće ples
Znate ono kada se pas cijeli uvija od sreće? Kao kad uzmete veliku žicu, pokrenete ju zamahom jedne ruke i dobijete transverzalni val (moj muž fizičar kaže da se to tako zove
) koji traje i traje.
E tako Ida. Kao Presterova. Ne staje

Da ne bi mislili da kod nas sve ide tako lahko, nije Ida baš svaki dan bila raspoložena za ples.
Nije htjela uvijek i svima prići, nije joj bilo do transverzalnih valova, fizike i zajebancije.
Nije htjela ni na povodac, u šetnje.
Tim više što su tih dana došle i Karla, Luce, Alfa... cure u koje je trebalo uložiti puno truda.
No, naša pankerica je jedan dan duboko udahnula i rekla:
"Ok, vidim da imate posla, da ste u onoj stvari do grla (nikada ona ne bi rekla nešto prosto), ajd vi mene spakirajte među ekipu gdje ćemo imati disko svaki dan."
I mi ajd, spojimo je u Dudin boks (još uvijek ga tako zovemo iako je naše pile dudasto neki dan otišlo) s Kirom, Anikom, Rujnom, bio je tu i Veljko, Mirjana. Dakle, svih boja, karaktera, veličina, što bi naše bake rekle, svih fela. Ida se u njemu super uklopila.
naučila se na šetnje, na ljude,
kontam da bi i mace bile suučesnice

Kaže, lijepo joj je tu al sad nas je već izgustirala, sad već razmišlja kako bi voljela imati samo svoj, miran kutić, krevetić, samo svoju zdjelicu.
I neku svoju ekipu koja će ju povesti na prijepodnevnu kavicu. Ona će mirno sjediti i čilati, neće ni prisluškivati ljude sa strane.

Ida je fakat savršena kerušica za životnu partnericu na četiri noge.
Tek je godinu dana stara.
U miraz nosi riješenu sterilizaciju, cjepiva protiv zaraznih bolesti, bjesnoće, u dom stiže bez i jedne buve (ma ni za kasnije! ) i puno, puno ljubavi koju smo utisnuli u čelo ove curice.
Rođena je krajem 2024. ima 13kg i najsjajniju njuškicu koja itekako vješto baca pusice
Uredna je u kući, kod nas je 10 dana nakon kastracije boravila unutra pored peći, bila je SAVRŠENA! naučena na povodac, malo plaha pri prvom upoznavanju al zato odana nakon što se pokaže da ste pozitivka

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16