Hajra - udomi me, živim u Azilu

Lijepa Hajra vam je kereća žena za sva vremena. Eto, stane sve u jednu jednostavnu rečenicu.
Ali, da ne biste ostali uskraćeni za više podataka o ovoj markantnoj kerušici staroj, pazi ovo, tek devet mjeseci, ispričat ću vam sve što znam o njoj.

U Azil nam je došla polovicom listopada. S tim svojim šarama, kao najljepši javorov list, samo je doletjela u naše dvorište. Sve nas je redom pozdravila, dala nam pusu i rekla: "Evo me, ja stigla. Sad sam vaša."

Mi smo se malo zakocenili od toliko ljepote i samouvjerenosti jer, Hajra je pronađena na ulici, u Višnjevcu gdje je, kako nam kažu oni koji su je pronašli - samo osvanula.

Bili smo uvjereni kako ima čip. Nije ga imala. Onda smo bili uvjereni kako će se javiti njezini. I jesu. Sa sto opravdanja i razloga koji, da se razumijemo, nemaju veze s Hajrom. Kao što i inače odustajanja nemaju veze sa psima. Ali, ne želim trošiti ni svoje ni vaše vrijeme na njih.
Njima će se baviti Općinsko državno odvjetništvo jer je napušanje kazneno djelo.

Da se vratimo mi na Hajru!

Ona je žena slobodnog duha. Žena kakve inače volimo.
Drčna, pametna, jaka.

Ali, kako to inače biva, ispod tog plašta samouvjerenosti skriva se nježna i topla duša. Pa kad prolazim pored njezinog boksa, ona viče:
- Daj ajde, uđi da se malo poigramo, da se malo pomazimo - onda ja uđem, a ona ne zna što bi od veselja. Pa sve cupka oko mene, grli me, ljubi, ispituje kad ćemo u šetnju, kad ću joj opet doći.
- Ajde navrati kad stgineš, skuhat ću nam kavu, pravu, tursku - eto, to pročitam u njezinom pogledu.
A nekad kao da kaže:
- Ajde pusti sav poso, i to lišće i govanca, pokupit će mlađi. Idemo ti i ja u šetnju, idemo u polje, da vidimo koliko je naraslo žito i jel Drava visoka. Da tapkamo po lišću i skačemo po lokvama.

I ja ju čujem, čitam ju kao otvoreni dlan jer ona je baš takva. U nje nema tajni, nema spuštanja pogleda, nema skrivenih znakova. Pa pogledajte ju samo! Ona vam je savršen primjer mindfulnessa, čistog bitka u baš ovom trenutku života.

Hajra voli kereće društvo, ali ne bilo kakvo nego nekoga sebi ravnog. Pa smo joj takvo i pronašli - Phytona i Voldija. Prvi staložen, sa sve četiri na zemlji, a drugi više šeretski tip, ali, nije se ona dala smarat. Odmah mu je dala do znanja i on je to poštovao. Do neki dan kada je Hajra odlučila preskočiti ogradu, napraviti krug oko Azila i pojaviti se pred kapijom. "Evo me, ja stigla."

I dok mi sad smišljamo gdje ju smjestiti, a da bude na sigurnom, u dobrom društvu, bili bismo najsretniji kada bi netko od vas došao po ovo djevojče i rekao: "Ajmo Hajra vidjeti koliko je naraslo žito i je li Drava visoka. Da tapkamo po lišću i skačemo po lokvama, a onda se zavalimo na kauč i gledamo serije."

Hajra je u šetnji savršena. Ta će potrčati koliko ju noge nose, ali se vratiti i biti uz nogu. I na povodcu će biti savršena, bez bespotrebnog zatezanja i otkidanja ruku. Imam i video kao dokaz tome.

U zatvorenom je uredna, a što nam je pokazala dok je bila u izolaciji nakon kastracije. Dakle, i to je riješila, kao i sva potrebna cjepiva.
Rođena je 21.02.2025. i ima tridesetak kila čiste ljubavi

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16