Garči - Udomi me, živim u Azilu!

Jeste ga prepoznali?

Hm, drage moje šetačice i šetači, ljudi velikog srca koji ste pomogli Garčiju da se ne boji ljudi?
Znam da prepoznajete taj sjaj u očima
Tu malecnu naznaku nekog ludila kojeg svi nosimo
al smo spremni samo drugima vadit je iz oka

Dragi dobri ludi Garči

E sad onima koji ga ne poznajete dugujem malecno objašnjenje, da ne mislite da je Garči neku luđak
koji će pod velikim odmorom izvadit pištolj pa pobit pol razreda il vas stokat preko fejsa pa će ga ponijet da viri i iza ćoše dok kupujete kruh il neko čije namjere nikad nećete znat pročitat
a živit će vam blizu...jako blizu..

(pa valjda znate da nisu psi ti kojih se trebate bojati )

Ugl Garči vam je stigao u Azil skupa sa Čarlijem,
al prvo su lutali ulicom (dva mlada kostura) jer ih je netko skupa izbacio (moguće i da su braća) pa ih je jedna žena uzela na privremeno
pa su se najeli, pa popunili pa opustili pa počeli uredovat...eee daaa
Pa su počeli maltretirati njene pse pa su se počeli maltretirat međusobno pa žena više stvarno nije mogla hendlat sve to
pa smo ih doveli u Azil.
Toliko uplašeni od ljudi, toliko ljuti jedan na drugog..(dakle nisam razumjela šta su sve znali vikat jedan drugom, al samo da znate da taj kereći ima prililčan fundus psovki )
U šetnju - ni čut! Ni jedan od njih!
Ni iz boxa nisu željeli izlazit kad su tek stigli, moram priznat da smo se s njima prilično napatili dok smo ih naučili da se ne tuku (jednostavno ih nismo imali gdje razmjestit, jer nisu ni baš bajka s ostalim psima), da izlaze iz boxa,
da idu u šetnje...
Al kad su krenuli...
E to su vam stvarno bili oni prizori zbog kojih se isplati svaka prethodna glavobolja,
kad prvi put nakon par mjeseci vidiš pse kako su opušteni, nasmijani, mašu repovima vesele se...
E onda smo ih počeli i vama davati u šetnje,
i tako su se počeli učiti na ljude,
ono što znam sigurno jest da obojica danas jako
al baš jako vole ljude!

I baš ta činjenica jest ono zbog čega Garči, dečko koji je rođen tek 2016. itekako zaslužuje bolje od ovoga što mu mi možemo pružiti sad.
Vidim ja kako on čeznutljivo gleda za onima koji odlaze i slikaju se pred kapijom,
nasmiješeni, sretni...
Vidim ja kako on spušta glavu u krila i kako se nada..
Vidim ja,
vidim dobrog psa sa velikim srcem i pokojim ožiljkom na njušci,
al to su oni što ga samo čine još šarmantnijim


Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16