Čarli - udomi me, živim u Azilu

Garči i Čarli od kad su kod nas su u "paketu"!

došli su skupa, nakon poziva jedne žene iz Sarvaša koja je rekla da više ne može sa toliko pasa sama,
počeli su se napadati međusobno i postalo je previše čupavo.

pasa je bilo previše, 6, ona ih je sve pronašla na ulici i dovela kući,
svi su bili zbrinuti koliko je bila u mogućnosti, ali nekoliko nekastriranih mužjaka na istom prostoru jednostavno nije moglo funkcionirati dugoročno.

naravno, uskočile smo pomoći riješiti situaciju, sve smo ih pokastirale, čipirale, cijepile i bolesnima osigurale liječenje i odlučile uzeti one koji su najviše specoši
Garči i Čarli došli su tako kod nas, dva brata specoša,
ne vole ostatak svijeta, a ponekad i jedno drugome ponešto zamjere
sa ljudima naprosto savršeni,
u šetnjama su glavni kopači i vrtlari pa ako se negdje oko Azila potepnete na iskopanu rupu, ne zamjerite im

obojica su došli kod nas 2019. godine kao mladi psi preeeepuni energije,
zaista je bilo teško popratiti ih u početku,
a situacija sa drugim psima bila je nešto čupavija, jako su izbirljivi po pitanju društva ako se samo jedan upoznaje sa psom,
a ako su skupa u 100% slučajeva nisu zadovoljni pridošlicom

5 godina kasnije, i dalje su u Azilu.
svjesne smo bile da će njihovo udomljavanje biti teže,
kako udomiti psa koji se slaže samo sa jednim psom na svijetu?
danas, oni su druga priča.

s godinama su se smirili i malo više biraju ono zbog čega će im srce jače i brže zaigrati - sada su to šetnje, lagane, obavezno kopanje i... ljudi.
jedna Nina prije preseljenja u Zagreb dolazila ih je šetati svaki vikend, po dva sata družila se s njima na poljima, donosila im i ručak i večeru i grice i ljubav.
njih dvojica padali su u nesvjest od sreće kada bi čuli njen auto,
to je to kad te psi zavole, a pogotovo ova siročad koja i to malo što ima na svijetu,
ta dva sata,
voli toliko jako i nepokolebljivo... da mi je naprosto previše,
previše žao što to nemaju svaki dan.

Čarli nije pas koji će se igrati u parku za pse sa 10 pasa,
možda će imati 1, 2 pseća prijatelja,
ali više mu ni ne treba.
ono što mu treba je povezanost s ljudima,
koju toliko silno želi i voli,
a nikako da dobije...

rođen je u proljeće 2016. godine,
pas je srednjeg rasta i predivnog karaktera

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16