Bantu - udomi me, živim u Azilu

Kako je on izrastao u divnog stasitog i lijepog momka, ko nacrtanog
a kad se sjetim one večeri kad je umirao...kad smo lomili prste
i prizivali čudesa
pa se jedno baš točno i upravo i desilo, tada klinjo, beba od svega par mjeseci, Bantu,
preživio je parvo.
Danima je bilo čupavo, infuzija 24 sata na dan, potpuna klonulost, kolko smo provjeravale dal diše...i onda je jedno jutro
malkoc polizao hranu, da ste vi nas vidli! Koja je to sreća bila!
Znali smo da se spasio
i gle ga sad, od onog štrklje do mišićavka,
izrastao divan, na ponos svih nas!

Bantu se rodio u kasno proljeće 2021. Već su se boje bile naširoko i nadugačko razmahale azilom kad je stigao, oči su bile velike, uplašene
al svejedno je utjehu nalazio u ljudima.
Sjećam se kako sam mu znala pričati o nekim, njemu potpuno stranim, stvarima, objašnjavala mu šta je to kauč (kad bih shvatila da na moja obećanja blijedo zuji )
a on samo treptao očima punim azilskih jutarnjih magli
i mojih obećanja (s tom nekom tugom koja i danas viri po ćoškovima tih zjenica)
koja, btw, nikad nisam ispunila.
Niko još nikad nije došao po njega.

Vidiš sad razmišljam o svemu što Bantu zna i može i kakav bi bio da je udomljen i skužim da ne znam
jesam li ga ikad čula da laje, recimo.
I danas je, premda je on među većima u svom dvorištu, onako fin,
kad ulaziš u njegovo dvorište on neće skočit na tebe
da se zanesvijestiš pa da ne znaš šta te snašlo
nego on fino, pristojno čeka dok se ostali izdivljaju
pa onda on, onako fino i mirno priđe. Gospon ker, premda mlad
U šetnje ide bez povodca pa baš i nije naučen na njega al znam da je odmah pokopčao kad ga se ukopčalo, kad ga se izdvojilo da ga kuma prošeta,
skužiš tako po tim nekim stvarima da je baš pametan
i znam, pa vidim kako se ophodi prema svima nama
pa naposlijetku i prema svojim cimerima/cama, on nikad se neće npr gurati za hranu,
on će čekati da mu se stavi zdjelica pred njega i nema tu svađe, nema otimanja,
nema naguravanja ili molbi za još,
on je, sad kad, razmislim, najpristojniji pas u svome dvorištu!

Bantu ima sjajnu i mekanu dlaku i mekane uši.
I bez obzira na to što je lijep nikad nije glumio nekog frajera,
npr jednom mu je Mia stavila, onak usput jer nije stigla po ogrlicu, Samantinu oprsnicu, lijepu rozenu prepunu šarenih cvjetića
i ništa nije imao protiv, štoviše mislim da mu se baš dopalo
prošetat se u njemu! (čak je ostao još malo nakon šetnje u njoj, nije ju skidao! )
Bantu je toliko toga što bi dalo pretvorit se u "najsavršenijeg psa na svijetu"
pa da mi tako pišete nakon udomljenja,
da ga volite, hvalite,
nikom više ne date!
E takve vas priželjkujem za njega!

Službeni broj našega Azila Udruge Pobjede u Nemetinu je 095 87 230 87,
a dobiti nas možete od ponedjeljka do subote u vremenu između 9 i 16 sati.
Radno vrijeme Azila za posjetitelje je svakodnevno:
ljeti - od 10 do 18
zimi - od 10 do 16