Žika Pećarić „Dječak mjenja žarulju“ ulje na lesonitu 110x85 cm;1974

Žika Pećarić „Dječak mjenja žarulju“ ulje na lesonitu 110x85 cm; iz 1974 g, cijena 5000 eura!
Uz sliku dobivate certifikat! uz sliku dobivate okvir s fotografije!

Žika Pećarić – svestrani likovni umjetnik i scenograf

Žika (Živorad) Pećarić bio je jedan od osebujnih umjetnika s područja Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije, aktivan tijekom druge polovice 20. stoljeća. Djelovao je pretežno u Banjoj Luci, gdje je ostavio značajan trag kao slikar, scenograf, kostimograf, arhitekt i dizajner.

Bio je iznimno plodan stvaralac – autor više od 240 scenografija i 150 kostimografija, a surađivao je s kazalištima diljem regije. Osim scenskog rada, bavio se i slikarstvom, grafikom i dizajnom, te je poznat kao autor vizualnih rješenja za nekoliko prepoznatljivih logotipa i ambalaža u Bosni i Hercegovini (npr. za “Vitaminku” i “Nektar pivo”).

Njegova je umjetnička osobnost bila izrazito samosvojna – Pećarić nije volio potpisivati svoja djela, smatrajući da ih je “nemoguće kopirati” i da će “sama prepoznatljivost stila” biti dovoljan potpis. Unatoč tome, djela mu se odlikuju prepoznatljivim rukopisom: izraženom teksturom, bogatim koloritom i emocionalnim ekspresionizmom.
Njegov rad predstavlja spoj modernističke slobode i humanističkog pogleda na svakodnevicu – što ga izdvaja od klasičnih realista i povezuje s tadašnjim europskim likovnim tendencijama.

---

Analiza slike „Dječak mjenja žarulju“ (Banja Luka, 1974.)

Slika je ulje na lesonitu, dimenzija približno 110 × 85 cm, potpisana i datirana na poleđini.
Kompozicija prikazuje interijer – skromnu prostoriju u kojoj stoji figura djeteta koje poseže za svjetlom, dok se u pozadini vide stol, cvijeće i prozor. Rad odiše intimnošću, toplinom i refleksijom svakodnevice, ali kroz izrazito impresivnu teksturalnu obradu.

Pećarić koristi pastozne nanose boje – debele slojeve ulja koji stvaraju reljefnu površinu. Dominiraju tople, zemljane nijanse okera, smeđe, crvene i tamnoplave, dok snažan kontrast svjetla i sjene stvara dramatičan, gotovo kazališni dojam.
Ovaj slikarski rukopis nosi pečat autora koji dolazi iz scenografskog miljea – prostor je građen kao pozornica, svjetlo ima simboličku vrijednost, a figura u centru postaje metafora ljudske težnje prema spoznaji i nadi.

Stilski, rad pripada ekspresivnom realizmu s elementima modernog kolorističkog izraza. U tehnici i tonu vidi se srodnost s poslijeratnim slikarima jugoslavenskog prostora (poput Milene Šotra, Miodraga B. Protića ili Vladimira Veličkovića u ranoj fazi), ali s osebujnom intimističkom notom.

Slika iz 1974. godine predstavlja zrelu fazu Pećarićeva stvaralaštva, kada spaja likovnu snagu s emocionalnim nabojem i prostornom dramaturgijom koja podsjeća na njegov kazališni rad. Djelo ima izrazitu kolekcionarsku vrijednost, osobito zbog rijetko sačuvanih potpisanih primjeraka.