Vladislav Lalicki – Ulje na platnu

Izvrsno i iznimno rijetko ulje na platnu poznatog jugoslavenskog slikara i scenografa.

Vladislav Lalicki, jedan je od najpoznatijih scenografa, kostimografa, grafičara i dekoratera bivše SFRJ, te uz Stevana Čalića i Milića od Mačve čini čuvenu trojku šabačkih slikara. Rođen u Šapcu, 1935. godine. U Gimnaziji u Šapcu je postao član gimnazijskog ateljea profesora Đorđa Kostića, gdje je izučio osnove slikarskog umijeća. Kroz Kostićev atelje prošli, između ostalih, i velikani srpske kulturne scene — slikar Milić Stanković (Milić od Mačve) i režiser Živojin Pavlović, zatim Boško Kućanski, Krsta Aleksić, Miloš Petrović-Vendić, Đorđe Đorđević i Vukan Jovanović. Izlagao je već u Gimnaziji 1953. godine, zajedno sa Krstom Aleksićem, Đorđem Đorđevićem i Milićem od Mačve. U Beogradu je završio privatnu slikarsku školu Ananija Verbickog, koji je bio blizak suradnik poznatog ruskog slikara Kolesnikova, dok je scenografiju učio kod poznatog kazališnog maga Bojana Stupice. Kao scenograf surađivao je sa šabačkim Narodnim pozorištem (od 1958. godine), pozorištem Atelje 212 u kome je od 1961. godine postavio scenografiju za brojne kultne predstave "Dragi moj lažljivče", "Kartoteka", "Arsenik i stare čipke", "Kralj Ibi", "Kafanica, sudnica, ludnica", "Kosa", "Purpurno ostrvo", "Čudo u Šarganu", "Pseće srce", "Buzdovan". Surađivao je sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem, od 1965. godine, sa kazalištima u SAD, bivšim republikama SSSR i Poljskoj, kao i sa mnogim kazalištima i kazališnim grupama diljem bivše SFRJ. Svoja scenografska rešenja i ostvarenja izlagao je na Oktobarskom salonu u Beogradu, Trijenalu scenografije i kostima u Novom Sadu, majskim salonima i dr. U inozemstvu, izlagao je u Parizu, Zurichu, Ateni, Pragu, gradovima SAD-a. Više od 20 godina, Vlada je, za svaku premijeru Jugoslovenskog dramskog pozorišta, slikao unikatan plakat. Naslikao je i 12 velikih fasadnih plakata, povodom otvaranja Ateljea 212, kao i plakat velikih dimenzija za Internacionalni festival u Nacyu (Francuska), 1983. godine. Lalicki je bio scenograf i kostimograf za preko 500 kazališnih predstava, 200 filmova i serija i ilustrator više od 500 knjiga. Od 1984. do 2002. godine živio je u Johannesburgu, Južnoafrička Republika, gdje je imao utjecaja na južnoafričku umjetnost. Mnoge njegove slike izložene su u Johannesburškom muzeju i poznatoj umjetničkoj galeriji Everarda Reada. Dobitnik je Nagrade za životno djelo "Petar Pašić" (2004), nagrade na Pariškom bijenalu (1961), Sterijine nagrade (1981), Zlatnog lovorovog vijenca u Sarajevu (1963. i 1968), Prve nagrade Oktobarskog salona za slikarstvo i mnogih drugih. Umro je 2008. godine u Beogradu.