Vladimir Kirin,Vojnici, crtež olovkom iz 1. svjetskog rata, RARITET

19x16, sa okvirom 27x22,5, crtež je natao pije cca 108 godina za vrijeme dok je Kirin bio na bojišnici u Galiciji gdje je i ranjen, samo osobno preuzimanje
KIRIN, Vladimir (Vlado), grafičar i slikar (Zagreb, 31. V. 1894 — Zagreb, 3. X. 1963). Sin pjevača i glumca Franje. Za I. svjetskoga rata služio u Domobranskoj topničkoj pukovniji 1914–18. na bojištima u Galiciji (ranjen 1917, oporavljao se u Češkoj) i Italiji (od 1918. kao natporučnik), potom u Zagrebu 1919. završio srednju tehničku školu (E. Šen). Usavršivao se u grafici 1919–21. u Londonu. Ondje se upoznaje s djelima J. Pennella, J. Whistlera, F. Brangwyna, C. Meryona, dolazi u vezu s A. Rackhamom, radi kao arhitektonski crtač (građevine C. Wrena) i ilustrator (priče O. Wildea), zaposlen je u časopisu The Studio, te surađuje u časopisima The Architectural Review, The Apple i Colours. Prije povratka u Zagreb 1921. proučavao arhitekturu u Parizu, Amsterdamu i Italiji, 1923–24. studirao u F. Schmutzera na ALU u Beču. Boravio na studijskim putovanjima (Pariz 1926, London 1928, 1932, Leipzig 1932). U Zagrebu je bio honorarni nastavnik na Tehničkom fakultetu 1925–45 (perspektivno crtanje, od 1937. i reprodukcija karata na Geodetskom odjelu), ravnatelj Zaklade tiskare Narodnih novina 1928–40, pročelnik za umjetnost u Predsjedništvu vlade NDH 1941–43, redoviti profesor na ALU 1943–45. i urednik za ilustracije u LZ od 1954. do umirovljenja 1959. Ostvario bogat crtački i grafički opus veduta te knjižne ilustracije i opreme, posebno u 1920-ima. Najčešće je obrađivao (olovka, ugljen, kreda, tuš perom, akvarel, gvaš) staru arhitekturu (osobito gotičku i baroknu) i zagrebačke povijesne urbane motive (Marijin stup na Markovu trgu), gradeći slikovite kompozicije prožete romantičnim ugođajem, kadšto oživljene štafažom (Nadbiskupski dvor u Zagrebu, 1925). U ranom razdoblju crta figure (1910), Gornjogradsko dvorište (1914), za rata studije lica, krajolike i vedute, a privlači ga ruska arhitektura i češki barok. U Londonu ga, uz arhitektonske motive i industrijske krajolike (Waterloo Bridge, 1919, suha igla, bakropis, Kabinet grafike HAZU; inačica u ulju, 1921), zaokuplja socijalna tematika (Štrajk rudara), a radi i portrete (Autoportret, 1921; Kopistica u North Library u Londonu, Edgar A. Poe). Ondje je stvorio »svoj način naglašavanja pojedinosti i njihova smišljena strukturiranja u cjelinu, pri čemu je diskontinuitet strukture stvarao pitoreskan i vibrantan dojam« (G. Gamulin, 1987). U Zagrebu 1921. izlaže na Proljetnom salonu (Zapisi iz Mrtvoga doma F. M. Dostojevskoga, oko 1917; Sretni princ Wildea, Kod Temze, Bijednici Temze), objavljuje mapu Litografije od 12 listova s motivima iz Londona (Tragedija lutaka), Pariza (Pont Neuf), Amsterdama (Stare kuće), Venecije (Palazzo Ducale) i Firence (Piazza S. Felicità), crteže i vinjete u knjizi Galantno stoljeće J. Matasovića te oblikuje časopis Savremenik. Sljedeće godine izdaje mapu Split od 14 litografija (1922, predgovor L. Vojnović; Kor sv. Duje, Peristil, Splitska luka), potom još tri litografske mape arhitek