Ulje na staklu - kolekcija slika pokojnog autora - VI dio

Civilizacija Mezopotamije ostavila nam je u baštinu dovoljno spomenika kao dokaz da i danas možemo prosuditi o njezinoj veličini, snazi i umjetničkom sjaju. Umjetnika Sabaha Almaštu rođenog više tisućljeća poslije na tlu te iste civilizacije kao da je zarobila pradavna, ali nikada iščezla snaga velike umjetnosti Babilona.

Na kompozicijama njegovih slika na staklu gotovo je uvijek u središtu spomenik drevnog grada, bilo kao fragment ploče, stupa, reljefa ili natpisa. U promišljeno osuvremenjenom i savršeno izbalansiranom oblikovanju na slikama Sabija ovi su spomenici zadržali svu suštinu arhaičnog naboja. Bez dramatike, bez sudaranje svjetova. Glavna okosnica ovih kompozicija spomenik je prošlosti shvaćen kao spona drevne civilizacije i sadašnjosti. I tako je drevna civilizacija još jednom iskazala svoju nepobjedivost poarivši snagu stvaranja suvremenom umjetniku.

Svoje slike s neizostavnim motivom spomenika umjetnik često, kao nekim čarobnim štapićem oživljava suvremenim likovima, koje poput crnih silueta klize kroz perspektivom naglašene prostore. Plošnost suprostavlja perspektivnoj dubini ali bez narušavanja sklada. Ponekad je tihi lik tek promatrač postavljen sa strane glavne teme, no i tu jasno je izražena emocionalna korelacija sa spomenikom. Kompozicije djeluju snažno i dorečeno. One su originalne, natopljene povijesnom težinom.

Klinasto pismo najstarije nam poznato do danas, koje kao i sva ostala pisma svoje korijene nalazi u slikovnim predodžbama raznih predmeta, našlo se među omiljenim i čestim motivima na slikama Sabija. Njemu ono znači mnogo više od pukog znakovlja. Slobodom svog umjetničkog izričaja on ih na svojim kompozicijama ponešto modificira pazeći pri tom da nikada ne naruši njihovu drevnu izvornost. To znamenito znakovlje pokriva mnoge površine njegovih slika naglašavajući arhaično ozračje kompozicije. Tako slika pod nazivom Ljubavno pismo u zlatasto smeđem odsjaju boja i estetski oblikovanom znakovlju sugerira poruku pisma davno minulih vremena. Poruku ljubavnu dakako.

Zidovi palača starog Babilona izgrađeni od nepečenih opeka često su bili optočeni i ukrašeni pečenim, bojanim i pocakljenim opekama. Omiljeni motiv ovih dekoracija bili su likovi lavova. U suvremenoj likovnoj preobrazbi oni se nerijetko pojavljuju na Sabijevim kompozicijama, pa oblikovani sigurnošću njegove ruke odaju sklad sugestivne, neprolazne snage i ljepote. A konji kao da izranjaju iz ploha ispisanih klinastim znakovljem.

Nadalje tu su Ribolovci statični likovi skulpturalno oblikovani. Kritičar i autor dvije pričom povezane kompozicije elegantnih likova. Nižu se zatim slike ispunjene fragmentima spomenika kao u nekom imaginarnom muzeju. Koloristički Sabijeve se kompozicije uglavnom odlikuju toplim smeđe crvenkastim tonovima što jasno ukazuje na tonalitet nepečene, tek na suncu osušene opeke. Pojavljuju se i tonovi hladnije sivi, toplo zlatasti, azurno plavi, te crne siluete likova.

Tehnika izvedbe ovih slika izvedenih na staklu predstavlja svojevrstan kuriozitet. Slikane su uobičajeno s druge strane stakla uljenim bojama. Međutim u ovoj samosvojnoj izvedbi slikanja na staklu umjetnik kistom kao da rezbari u već nanesenim slojevima boje, te tako postiže nesvakidašnji, upravo fascinantan, efekt punine i čitke izražajnosti likova.

I kao što na slikama ispunjenim klinastim pismenima sve teće u pravilnom nizu, tako je i na Sabijevim kompozicijama sve pravilno raspoređeno. Umjetnikova unutrašnja ravnoteža i sigurnost u slijedu reda i stabilnosti zrcali se na svim njegovim kompozicijama, koje odlikuje promišljenost, preciznost i nadasve strpljivost izvedbe.

I na kraju sa sigurnošću možemo ustvrditi da je Sabijevo slikarstvo originalna, čarobna i jedinstvena vizija stapanja drevne prošlosti sa sadašnjošću. To nije slikarstvo daha, to je umjetnost mudrosti i sazrijevanja.

Mirjana Sakač, prof.






KRITIKA
prethodnih izložba


Prof. Antun Bauer.
Ova izložba je poklon jednog doživljaja koji je kod nas nešto novo do sada - neviđeno na našim izložbama. Impresivna umjetnička sadržina ovih slika prenosi nas u
zemlju ovog umjetnika koji na bogatoj vrijednoj tradiciji svoje zemlje nastavlja. Daje tako vrijedni doprinos
bizarnoj umjetnosti svoje zemlje što i mi doživljavamo kao umjetničku vrijednost. Obogatio je naše doživljaje.


Stanko Špoljarić.
Sabi Almašta osmišljava scene slojevite zadržajnosti s naznakom sakralnog i nataloženog povjesnošću,
na slikama vrlo bogate strukture, sugeriranja.
Upravo filigranske razrade, Almašta gradi prostore koji se doimlju tajanstveno
poradi arhitekture i njenih slikovnih fragmenata i
plemenitosti predmeta koji podržavaju stanje nestvarnog ili nečeg duboko potisnutog u čovjeku.







SAMOSTALNE IZLOŽBE

1967. Babilon - Irak
1968. Babilon - Irak
1976. Babilon - Irak
1977. Bagdad - Irak
1980. - 1989. izlaže svoje radove u galeriji “Lim Fjord”
1982. Trg Petra Preradovića - Zagreb
1983. Trg Petra Preradovića - Zagreb
galerija hotela “Esplanade” - Zagreb
galerija “Trilikum” - Zagreb
galerija “Vladimir Nazor” - Zagreb
1984. galerija “Saint Remy” - Belgija
Jugoton - Zagreb
1985. Wien - Austrija
1987. galerija knjižara “Prosvjeta” - Zagreb
1988. Nurnberg - Njemačka
1989. Nurnberg - Njemačka
galerija “Globus” Medulin
1990. galerija “Trilikum” - Zagreb
galerija “Vladimir Nazor” - Zagreb
galerija kl. bolnica “Dr. M. Stojanović” - Zagreb
galerija caffe bar “Cyrano” - Sisak
1994. galerija “Gabrek” - Samobor
galerija - Studentski centar
1996. galerija “Ina commerce” - Zagreb
1997. galerija Rovinj - Rovinj
galerija “Informator” - Zagreb
1998. galerija “Gabrek” - Samobor
galerija hotel “Sheraton” - Zagreb
1999. galerija “Hrvatsko-arapsko društvo” - Zagreb
2000. Abu Dabi - Ujedinjeni arapski emirati
2000. - 2008. izložbeni prostor “El-mah” - Sv. nedjelja
2002. knjižara Bogdan Ogrizović - Zagreb
2008. galerija "Ruža" - Zagreb


KOLEKTIVNE IZLOŽBE

1984. - 1989. Grizija - Rovinj
1989. galerija “Šmitran” - Pula
2001. međunarodna likovna kolonija - Počitelj - BIH
NAGRADE

1983. najbolja izložba godine “Trilikum” – Zagreb





BIOGRAFIJA

Sabah Al-Mashta rođen je 03.10.1947. godine u Babilonu - Irak, preminuo je 2016. u Zagrebu. Slikarstvom se bavio od svoje petnaeste godine. Završio je slikarstvo u kalsi profesora A. Nuh u Bagdadu.

Nadimkom Sabi, rođeni Babilonac, predstavlja nam se svojim radovima nastalim u posljednjoj fazi svojeg života. Ljubav prema zavičaju i staroj arhitekturi, ljepoti Babilona i stare umjetnosti su teme koje uglavnom okupiraju Sabija.

Sabi je kao dječak osjetio potrebu za likovnim izrazom, te u šestaestoj godini priređuje prvu samostalnu izložbu u Babilonu, koja je rezultirala još predanijim radom i ljubavi za umjetnost. Šarenilo istoka koje se očituje u nježnim bojama pronašlo je put svog očitovanja preko starih kultura. Stare kulture i umjetnost su dio Sabijevog života, koje žive u svom intenzitetu boja obasjanom jarkom babilonskom toplinom.