Rubinaste in zlate čaše - mapa poezije sa ilustracijama

Rubinaste in zlate čaše - mapa poezije sa ilustracijama
poeziju napisao Marijan Tomšič
ilustracije Apollonio Zvest
* mapa se sastoji od deset tekstova i deset ilustracija

Marijan Tomšič - rođen je 7. kolovoza 1939. u Račama kod Maribora. Osnovnu školu pohađao je u Račama i Slivnici, a gimnaziju u Mariboru. Studirao je slavistiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani.
Kao slavist predavao je u Grahovu pri Cerknici, potom je niz godina radio kao učitelj i mentor u dvjema istarskim školama, OŠ Marezige i OŠ Gračišče, gdje je sa svojim učenicima zapisivao istarske „priče“. Pod njegovim mentorstvom izlazila su dva školska lista: Varda i Bekači. Neko vrijeme bio je zaposlen i kao dopisnik i novinar na Radio Kopru, Primorskim novicama i Delu. Od 1986. godine samostalni je kulturni djelatnik. Živi i stvara u Istri.

Apollonio Zvest - je 1955. godine završio slovensku gimnaziju u Kopru i položio prijemni ispit na Akademiji likovnih umjetnosti u Ljubljani. Slikarstvo je učio kod Slavka Pengova, Rika Debenjaka, Marija Preglje i Maksima Sedeja. Maturirao je 1960. kod Gabrijela Stupice i te godine upisao studij slikarstva koji je završio 1964. godine.
Od 1964. do 1968. predaje likovni odgoj na Učiteljskom fakultetu i gimnaziji u Kopru. Putovao je Italijom, Španjolskom, Francuskom i Nizozemskom. 1968-73 djeluje u Kopru kao slobodni umjetnik. Od 1973. do 1990. zaposlen je na Akademiji likovnih umjetnosti, do 1979. kao docent, do 1984. kao izvanredni, a zatim kao redoviti profesor; 1981–87. bio je pročelnik grafičkog odjela, 1984–87. prodekan Akademije likovnih umjetnosti. U invalidsku mirovinu odlazi 1990. godine. Od 1989. godine živi i radi u Portorožu.
1978–80 bio je predsjednik umjetničkog vijeća Društva slovenskih likovnih umjetnika (član od 1960.) te pokretač i dugogodišnji predsjednik pododbora Društva slovenskih likovnih umjetnika na Primorskem, gdje je obnašao više funkcija. , mr.sc. Bio je delegat u Obalnim galerijama Piran, član Vijeća za kulturu Općine Koper i Vijeća Zavoda za zaštitu spomenika priobalja. Kao scenograf surađivao je s Gradskom pozornicom Koper (1964–69), SNG Dramom (1960), SNG Maribor (1965), Mestnim gledalištem Celje (1969), Gledalištem Portorož (1993), RTV Koper i RTV Ljubljana. Autor je brojnih knjižnih priloga i ilustracija, prijedloga za tapiserije, skulpture u staklu i slike na keramici; sudjelovao je na likovnim kolonijama i pokretač likovne radionice za oživljavanje sela Abitanti (1997.). Godine 2001. otvorio je galeriju Atelje 1953 u Portorožu.
Nagrade: 1959. godine na Likovnoj izložbi mladih u Beogradu dobio je I. nagradu za bakropis u boji Čovjek i bik. Godine 1963. dobio je studentsku Prešernovu nagradu za sliku. Za svoj rad dobio je više od trideset domaćih i međunarodnih nagrada: ex tempore u Piranu (1966., 1967.; 1996. velika nagrada općine Piran), 1. nagrada na međunarodnom ex temporeu Repentabor (1968.), zlatna medalja “ I protagonisti" (Pompeji, 1973.), Premio internazionale per l'incisione (Biella, 1974.), Ars Histriae (Rovinj, 1971., 1972. grand prix, 1974., 1978., 1981., 1982.), nagrada Prešernova fonda (1972.), nagrada Međunarodnog trijenala grafike (Bitola, 1981), otkupna nagrada na Međunarodnom grafičkom bienalu u Ljubljani (1983), Jakopičeva nagrada (1985), Mini prix Lucas (Bled, 1993), Regionalna nagrada Alojz Kocjančič (Koper, 2003).
Apollonio je slikar morskih veduta i figura s naglašenom erotskom notom. Već na akademiji bio je istaknuti likovni slikar (razdoblje lirske figure 1959.-61.) i slikar apstrahiranih primorskih pejzaža (fantastične vizije ribarskih sela u toplim bojama 1962.-63.). 1963–69 razvija mediteranski krajolik intenzivnih boja i svjetlosnih efekata (Ribarski otok II). Iluzionistički elementi, koloristička perspektiva i simetrična simbolika (Bouquet III, 1966.) sve više ustupaju mjesto apstrakciji i plošnosti iz 1966. (sitotisak Naplavina, 1965.), koja završava u postinformelnom razdoblju (Triptih, 1967.; Sipine, 1969.). Za to vrijeme uveo je kolaž odn asemblera i razvija sitotisak u vlastitom serigrafskom ateljeu, među prvima u Jugoslaviji. Od 1970. do 1979. u njegov rad ulaze dekorativno-ornamentalni elementi, hladni kolorit, stilizirana figura uhvaćena u okvir, korištenje čistih boja i fotografija, što ga približava pop artu. Tipični naslovi su: Balada o Bubi, Kasida, Igre, Sub, Set, Projekcija, Relikvije. Početkom 1980-ih vraća se gesti i ekspresivnosti kojom je erotiziranu figuru uplitao u krajolik i pretakao ih u sliku tijela krajolika (Naplavine, 1985.; Smrt Meduze, 1987.). Devedesetih godina 20. stoljeća mitološka simbolika i istarski krajolik bili su u prvom planu (Bik i Evropa, 1993.).