POTOČNIK JOSIP - (POTOČNIK – JANUŠ, Janez)

ULJE NA PLATNU
Nije uokvirena
Potrebna restauracija
Dimenzije 1000 x 690 mm
KOP/SKL1

Potočnik je rođen u obitelji gostioničara, na čelu s majkom. Nakon osnovne škole u Škofjoj Loki i realke u Ljubljani, na zahtjev obitelji završio je dvogodišnju trgovačku školu u Mahru. Cijelo školovanje marljivo je crtao i slikao. Prve susrete sa slikarstvom imao je u svojoj matičnoj konobi preko Ivana Grohara, kod kojeg je često dolazio zajedno s Otom Guzelom, Antejom Gabrom i drugima. Potočnik je kao mladić iz svog dvorišta volio crtati Loški dvorac. Jednom ga je primijetio Grohar dajući mu nekoliko praktičnih savjeta o crtanju i perspektivi. Na ljubljanskoj realci crtanje su mu predavali poznati profesori Franke i Koželj. Svoju prvu sliku Madone prodao je književniku Finžgaru za jedan pekin. Grohar je uspio uvjeriti majku da ga pošalje na dvije godine studija u München. Napravio je i izbor Potočnikovih crteža, na temelju kojih je i primljen na tamošnju akademiju. Studirao je u Njemačkoj dvije godine, do 1919. godine.

Nakon povratka kući, najprije je radio u mlinu i kožarskoj radnji do 1934. godine, kada ga je slikarstvo ponovno primaklo, pa je sve napustio i otišao u Beograd studirati slikarstvo 1938. godine. Studirao je slikarsku akademiju i paralelno pohađao tečaj crtanja akta na Kolarčevu fakultetu. U to vrijeme već izlaže u Zagrebu, u prostorijama umjetničke zadruge, a karikature objavljuje u humorističnom listu Kopriva. Godine 1940. dobio je stipendiju u Veneciji, gdje je dijelio atelje sa slikarom Tonetom Kraljem. Protjerani su zbog približavanja rata. Prvo je otišao u Bosnu, pa u Beograd, dočekao je oslobođenje u Loznici. U rodnu Škofju Loku vraća se 1945. i dvije godine predaje crtanje. Odatle je premješten u Hrpelje i Tomaj, gdje je radio kao nastavnik likovne kulture do umirovljenja 1965. godine.

Prvu samostalnu izložbu imao je 1940. u Beogradu, drugu tek 1968. u Novoj Gorici, iako je cijelo vrijeme slikao. Nedugo nakon izložbe u Gorici priredili su mu treću samostalnu izložbu u Škofjoj Loki i predstavili njegov tridesetogodišnji rad. U Potočnikovu stvaralaštvu zamjetan je utjecaj njegova uzora Grohara, realizam i naturalizam bili su mu glavna orijentacija, bliska mu je tehnika slikanja špatulom, a krajolik postaje središte njegova slikarskog interesa. Doživio je duboku starost, iako je malo ljudi izvan njegova rodnog grada poznavalo njegov rad. Prije smrti odužio se rodnoj Škofjoj Loki i svoja djela poklonio Loškom muzeju koji će ga, barem u galeriji, uvijek podsjećati na njega.