Branko Mišić - Pastel iz 1983. - 40x31cm.

Pastel iz 1983 meni nepoznatog autora (potpis nečitak). Dimenzije 40x31cm.

Autor izložbe Branko Mišić rođen je 1949 g. u Zagrebu. Od 1974 g. bavi se grafičkim dizajnom i slikarstvom u tehnikama pastela, ulja na platnu i akrilika. Izlagao je na skupnim i samostalnim izložbama. Preminuo je 2025.g.

"...Slikarski opus slikara Branka Mišića prožet je mitopoetikom američkog antropologa peruanskog podrijetla Carlosa Castanede (1925.-1998.), koji je postao ikona svjetske kontra-kulture zahvaljujući svojim knjigama ”Učenje don Huana” (1968.) i ”Razdvojene stvarnosti” (1971). Na romansirani način Castaneda opisuje svoje susrete sa šamanom iz indijanskog plemena Jaki, don Huanom Matusom, koji ga podučava toltečkoj tradicijskoj magiji, uvodi u rituale štovanja halucinogenog kaktusa pejotla i jednom arhaičnom pogledu na svijet povezanom s duhovnim i šamanističkim nasljeđem drevnih nomadskih plemena Amerike. Njegovi izvještaji postali su nezamjenjiv dio knjižnice svjetske kulturne revolucije s kraja šezdesetih godina koja je prezirala potrošačko društvo i tražila druge, manje institucionalne duhovnosti, kako bi se proširile granice misaonih i ljudskih sloboda. Mišić koji pripada generaciji koja je posve neposredno stvarala i baštinila tradiciju šezdeset i osme svoj slikarski magijski realizam snažno povezuje s Castanedom i njegovom literaturom, jer slikarski izraz tu nije tek estetski već i spoznajni moment.

Uobičajenost viđenja stvar na Mišićevim slikama je ”izmijenjena”. Imaginacije i likovi slikani uljanim bojama i akrilom, često su plošne i mozaične naracije, te provociraju percepciju zamišljene i/ili zbiljske ”druge stvarnosti” kao predstave i onog što se ne vidi (što ne znači da ne postoji).. Snažne boje i neobične, oku inače strane proporcije i vizure, tu kao da potvrđuju Castanedino stajalište kako je čovjek ponajprije vizualno biće. Naime, možemo mi slušati kuću, mirisati je, dodirivati i lizati, no tek ako je pogledamo znat ćemo je li posrijedi bijela ili crvena, možda plava i još kakva druga. Ulazeći u problem interpretacije ponuđene zbilje s osnove koji pretpostavlja da se transformacijom svijesti i opažanja mijenja odnosno otkriva se i ona druga, prije ne zapažena stvarnost, slikar postaje imaginarni šaman, vrač ili vidjelac onoga što je inače skriveno i zastrto pogledu.

Izbor tema povezan je s magijskim prilikama i radnjama, događanjima i simbolima važnim za magijsku sliku svijeta i njezine postulate. Likovi šamana ili duhova zaštitnika, mumija kojima je tim činom produžen boravak u svijetu živih, totemskih životinja kao što je gavran kojemu se predaje stvaralačka moć, plesa kao oblika mističnoga hoda i, isto tako i još važnije, snažna i upečatljiva kompozicija koja je tu u funkciji toga da se pokaže kako nitko ne postaje šamanom zbog snage volje već borbom protiv takvog poziva. Odnosno, koliko god se umjetnik trudio odmaknuti od provokacije proširene stvarnosti i učiniti sve kako bi ostao u okvirima poznatoga, na kraju popušta i time postaje svjedokom i sudionikom u njezinom nastanku, naravno, na svoju sliku i priliku. Svojim sadržajem i harmonijom toplih boja, ispunjene gotovo arhaičnim duhom jednog dalekog i nepoznatog kraja, ove slike u nekim elementima podsjećaju na rezbarije u kojima je vrač nekada čuvao one čarobne šarene supstance zbog kojih je svijet tada i mogao postojati jedino kao vizija. Da je i danas moguće bojom i pokretom približiti se tim izvornim značenjem vidljivo je iz nesvakidašnje estetike ”Života s Castanedom” slikara Branka Mišića i njegovih slika..." (S izložbe ”Život s Castanedom” održane 2022.g.)