Krešimir Kargačin, ulje na lesonitu, Dalmacija, more, pejsaž

Okvir lagano oštećen što se vidi na fotografijama

40 x 47 cm s okvirom

KARGAČIN, Krešimir (Krešo), slikar (Stara Gradiška, 10. II. 1897 — Zagreb, 5. XII. 1965). Gimnaziju završio u Staroj Gradiški 1916, a slikarstvo učio u Pragu 1919–22. U Zagrebu živio od 1917. i radio kao bankovni službenik. God. 1940–45. bio je vlasnik tvornice tekstila u Zemunu. Nakon oduzimanja tvornice i smrtne osude zbog navodne krađe spasio se uz pomoć prijatelja i vratio u Zagreb, gdje je umirovljen te se posvetio slikarstvu. Slikao pejzaže niskoga horizonta suženom paletom, blizak poetskomu realizmu, uglavnom u akvarelu (Pred oluju, oko 1935; Stara maslina, 1939), gvašu i ulju (Jesenji ugođaj, oko 1935; Proplanak u jesen, 1945) te sakralnu tematiku (Golgota, oko 1920, ulje). Nakon 1950. širi registar boja, prikazuje zagrebačke i primorske motive (Pogled sa Strossmayerovog šetališta, 1950–55; Silba, oko 1960). Ilustrirao je svoje neobjavljene pjesme i novele u duhu secesije 1919–22. te knjige Connestablovica H. de Balzaca (Zagreb 1922) i Kugina kuća A. Šenoe (Zagreb 1942). Izradio tri slike za oltar sv. Josipa u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji u Zagrebu 1952. Izlagao 1939. na izložbi Zadruge hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, koje je jedan od osnivača, te na izložbama jugoslavenskih slikara (Liverpool 1939), hrvatskih likovnih umjetnika (Zagreb 1940) i Jadranske straže (Zagreb 1940). Posmrtno su mu priređene samostalne izložbe u Zagrebu (1994, 1998) i Slavonskom Brodu (1998) te djela izložena na izložbi Biblijsko-kršćanski motivi u hrvatskom slikarstvu i grafici (Crikvenica 1994).