Joško Baica – „Voće u zdjeli“, ulje na kartonu

Izuzetno zanimljivo djelo slikara Joška Baice (1923., Dubrovnik), autora koji je, iako po struci liječnik internist, ostavio prepoznatljiv trag u hrvatskom likovnom amaterizmu.
Slika „Voće u zdjeli“ prikazuje ekspresivnu mrtvu prirodu u tipičnoj Baicinoj maniri – s naglašenim koloritom, snažnim gestualnim nanosima i unutarnjom svjetlošću koja oblikuje kompoziciju.
Kombiniranom tehnikom Baica stvara živu površinu bogatu teksturom i ritmom, u kojoj se prepoznaje mediteranski senzibilitet i toplina južnjačkog kolorita.

Autor: Joško Baica
Naziv: Voće u zdjeli
Tehnika: ulje na kartonu
Dimenzije s okvirom: 45 × 35 cm
Potpis: gore desno

Joško Baica — biografija, izložbe i priznanja

Joško Baica rođen je 12. lipnja 1923. u Dubrovniku. Već kao mladić počeo je slikati, prema izvorima od 1939. godine, i do kraja Drugog svjetskog rata naslikao je više od stotinu radova. U Dubrovniku je pohađao privatnu školu slikara Koste Strajnića, u sklopu tzv. dubrovačkog slikarskog kruga, gdje je bio jedan od učenika grupe u kojoj su djelovali Josip Colonna, Ivo Dulčić i Đuro Pulitika. Iako talentiran za likovnu umjetnost, odlučio je slijediti drugo zvanje – studirao je medicinu i diplomirao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu 1952. godine.

Iako po struci internist i kardiolog, Baica se cijelog života intenzivno bavio slikarstvom, često paralelno s medicinskim radom. Godine 1956. osnovao je Likovnu sekciju Zbora liječnika Hrvatske, u kojoj je služio kao tajnik. Bio je član Društva likovnih amatera Hrvatske te sudionik grupe ’69. Uz slikarsku djelatnost, izrađivao je scenske nacrte za kazališne produkcije u Dubrovniku i dekoracije u bolnicama u Travniku, Bosanskoj Gradišci, Gospiću te na brodovima poput „Kleka“ i „Viševice“. Ilustrirao je i dijelove Medicinske enciklopedije Jugoslavenske leksikografske zajednice.

Baica je priredio niz samostalnih izložbi diljem zemlje i inozemstva. Izlagao je u Travniku 1963., Opatiji 1970., Crikvenici 1975., Zagrebu 1975., 1977. i 1978., Beogradu 1976., Dubrovniku i Šibeniku 1978., Milanu 1978., Brdovcu i Osijeku 1979. godine. Posebno je značajna izložba u Umjetničkoj galeriji Dubrovnik 1978., čiji katalog predstavlja važan dokument o njegovu stvaralaštvu. Izlagao je i u Starom Gradu 1974. (zajedno s Bižacom i Vrsalovićem) te u Zagrebu 1977. s Ljubicom i Zvonkom Veljačić.

Sudjelovao je i na brojnim skupnim izložbama i likovnim manifestacijama u Hrvatskoj i inozemstvu. Izlagao je na izložbama Likovne sekcije Zbora liječnika Hrvatske (Zagreb 1956., 1974., 1976., Opatija 1970.), s Grupom ’69 (Zagreb 1971., 1973.–1976., 1978., Beograd 1975., Novoselec 1976., Ivanić-Grad 1976.), na Zagrebačkom salonu 1975., te na izložbi „100 godina moderne umjetnosti u Dubrovniku“ 1978. godine. Sudjelovao je i na međunarodnim izložbama „I medici pittori di Zagabria“ i „Biennale Europea – La Medicina nell’Arte“ (Torino 1975.), „L’arte ecologia“ (Piacenza 1978.), „Biennale d’Arte Sacra“ (Milano 1978.) i „XV Rassegna internazionale di Pittura, Scultura e Grafica“ (Napoli 1978.). Prema dostupnim izvorima, Baica je tijekom života održao više od pedeset samostalnih i sudjelovao na stotinama skupnih izložbi.

Za svoj umjetnički rad primio je brojne nagrade i priznanja. Među njima se ističu nagrada „Mladi – likovno stvaralaštvo“ u Beogradu, plakete gradova Zagreba (1975.), Splita (1977.) i Beograda (1977.), te međunarodna priznanja „L’Arco d’Oro“ (Milano 1978.), „Concorso Internazionale d’Arte – Ecologia“ (Piacenza 1978.) i nagrada s „XV Rassegna internazionale“ (Napoli 1978.). Prema nekim izvorima, 1976. godine osvojio je i treću nagradu (brončanu medalju) na Međunarodnom jesenskom salonu u pariškom Grand Palaisu.

U svom slikarskom izrazu Baica je istraživao motive mrtve prirode (posebno vaze s voćem), pejzaže Dalmacije i Gorskog kotara, motive mora i mediteranskog ambijenta, ali i prizore bolničkog života, cvijeće te simbolične „nadzemno-podzemne“ krajolike. Kritičar Grgo Gamulin isticao je kako Baica, premda amater, „živi slikarstvo“, oslanjajući se na iskustvo, osjećaj boje i ritma, te da njegovo djelo zauzima dostojno mjesto u poslijeratnom kontekstu hrvatske umjetnosti. Josip Depolo pak navodi da dio Baicinih radova – prema nekim procjenama više od šest tisuća – nadilazi okvire amaterizma i pripada suvremenom likovnom izrazu hrvatske moderne.

Joško Baica preminuo je 8. rujna 2010. u Zagrebu. Njegov bogati slikarski opus danas je raspršen, a mnoga se djela nalaze u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu.