Josip Šarić - ulje na kartonu

ulje na kartonu
JOSIP ŠARIĆ akademski slikar / 1986.
format 105 x 76 cm

Geometrijska čistoća s osloncem na razvedenost organičkih oblika bit je slikarskog koncepta Josipa Šarića. Odnosno i suprotan smjer u dijalogu različitosti u potpunosti odgovara karakteru Šarićevih ostvarenja. Jedinstvenost slikarske površine dosegnuta je u sintezi formi geometričnosti znaka, s onim slobodnije siluete. Na oba pola susrećemo se s oblicima nesumnjiva vitaliteta, dosegnutog i napetošću membrana i kolorističkom otvorenošću. Tekstura gradivnih jedinki, slojevitost tkiva oblika, sluti se i u pročišćenim kompozicijama, ritmizaciji segmenata, blagim dodirima i srazovima sastavnica, bliskih i suprotstavljenih u zbivanjima na površini uprizorenja. Dominiraju plohe u sugeriranju dubine, svaka u jasnoći svoje kolorističke činjeničnosti, s potrebinim vrijednostima boje dovoljnim za osvajanje prostora. Maštovitošću rješenja Šarić postavlja stalno nove akcente prikaza, određene stupnjevanjem veličina i lizražajnošću boje. Oblici pravolinijske pravil­nosti i oni nepredvidivosti obrisa krivulje u kretanju kadrom slike približavaju se i udalja­vaju, priljubljuju i gotovo odbijaju s izuzetno važnom ulogom boje u ukupnosti likovnog događanja, u osnovi apstraktne slike s mogućom asocijativnošću predmetnog. Sklopovi gigantiziranih formi i iskričavih partikula dovode i do scene smiraja i reda, ali i praska, s vidljivim i naslućenim ishodištem, s jasnoćom putanja i složenošću prepleta. Blistavošću boje rastu energetska strujanja prikaza, od jedva primjetljivih pomaka do potencijalnog rasapa prividno brižljivo skladanih fragmenata. Šarić u ciklusu slika nastalih u koncentra­tu vremena istovrsnu pažnju daje primjerima odmjerenog ritma geometrijske apstrakcije u pravilnosti perspektivnog rasprostiranja i obratima kroz udare formi, oblikujući novu tektoniku scene. Tijekom obrisnih linija i kromatskim nijansama polja pojedinih oblika, Šarić i plohama i slikarskim volumenom urasta i izrasta iz aktiviteta fonda, zadržavajući njihovu čvrstoću u egzaktnosti provedbe. Razigravajući scenu i mnoštvom oblika, redu­cirajući je tek na nekoliko likovnih traveja, približavajući se ornamentalnoi urednosti, s detaljem pomalo neočekivanim, no itekako razložnim. Levitirajućim mrežastim struktu­rama kojima i varijante geometrijskog dobivaju novu dimenziju, ostvarenu kroz vibran­tnost slikarskog polja. U opusu dosljednog načina i u brojnosti kreativnih iskoraka. S poveznicom u vedrini kolorita, suptilnosti tonskog, uprisutnjenim u kontinuitetu radosti stvaranja.