Josip Pičman - Akvarel iz 1926.g. - Izlagano i publicirano!

Akvarel čuvenog i prerano preminuloga hrvatskog arhitekta, prvaka kinetičke arhitekture na ovim prostorima. Dimenzije s ramom su 48x39cm. U donjem lijevom kutu slike je olovkom napisano - Zagreb Jun 1926. Pičman Josip, dok se u donjem srednjem dijelu slike nalazi suhi žig s natpisom - Sveučilište Kraljevine S. H. S. u Zagrebu, Tehnički fakultet, Ornamentalno i figuralno crtanj te nepoznati potpis olovkom (budući da je rad nastao tijekom studija arhitekture, pretpostavljam da je središnji potpis profesorska potvrda likovnog rada). Uz sliku dajem i časopis Prilog (17/2009) u kojemu je slika objavljena (u članku - Crteži arhitekta Josipa Pičmana) te časopis Prilog (18/2010) u kojemu drugi hrvatski čuveni arhitekt i slikar, Josip Seissel piše članak o njihovim zajedničkim projektima.
Uslijed požara roditeljske kuće u Karlovcu, tijekom drugog svjetskog rata, u kojemu je izgorjela njegova osobna arhiva, radovi ovoga arhitekta su iznimno rijetki i uglavnom se svi nalaze unutar Hrvatskog muzeja arhitekture te nekoliko njih u Muzeju grada Rijeke.
Najpoznatiji rad Josipa Pičmana je projekt Hrvatskoga kulturnoga doma - neboder na Sušaku (1934). O ovom arhitektu je knjigu napisao i još jedan čuveni hrvatski arhitekt, Andrija Mutnjaković.

Pičman, Josip, hrvatski arhitekt (Lekenik, 14. II. 1904 – Zagreb, 7. II. 1936). Diplomirao 1929. na Tehničkome fakultetu u Zagrebu, gdje je 1933–36. radio kao asistent volonter. Nakon studija djelovao u atelijeru Hansa Poelziga u Berlinu te sudjelovao na izvedbi znamenite zgrade sjedišta korporacije I. G. Farben u Frankfurtu na Majni, što je znatno utjecalo na njegov odnos prema modernoj arhitekturi, osobito prema primjeni novih materijala i tehnologija.
Uz tek nekoliko manjih izvedbi (planinarska kuća u Suhom, 1928; obiteljska kuća u Zagrebu u Zvonimirovoj ulici 92, 1931; stambena zgrada Puk u Gajevoj 23, 1933., sa Stjepanom Hribarom i Ivanom Velikonjom), glavnina su njegova opusa idejne studije i projekti, važni za razvoj i afirmaciju hrvatske moderne arhitekture između dvaju svjetskih ratova; odlikuju se kompleksnim shvaćanjem arhitekture i suvremenim pristupom, jasnom kompozicijom jednostavnih oblika, vođenom načelima ekonomičnosti i funkcionalnosti, te istodobno nose pečat iznimne i osebujne stvaralačke individualnosti.
Ističu se Hrvatski dom u Osijeku (1928., s Milovanom Kovačevićem), Umjetnički dom (1931., s Alfredom Albinijem), Zakladni blok (1932., s Josipom Seisselom), koji promišlja kao cjelovit polifunkcionalni kompleks, i Državna obrtna i produžna škola (1935., sa Seisselom) u Zagrebu te prvonagrađeni Palača Banovine u Splitu (1935., s Petrom Senjanovićem) i Glavna pošta i poštanska štedionica u Beogradu (1930., s Aladárom Baranyaiem), izgrađena po njegovu rješenju, ali s grubim preinakama, posebno fasade i pročelja.
Među posljednjim njegovim radovima projekt je Hrvatskoga kulturnoga doma na Sušaku (1934), najsloženije i najsmjelije djelo predratne hrvatske arhitekture, višenamjenski kompleks, promišljen iz zahtjevne urbane strukture kao stakleni neboder hotel (simbolični znak grada), s anticipirajućim elementima kinetičke arhitekture, i peterokatna zgrada s dvoranama, plivalištem, čitaonicom i drugim sadržajima. Neprihvaćanje njegovih progresivnih ideja te odgoda gradnje sušačkoga projekta (kasnije autorski razradio, modificirao te vodio realizaciju 1936–41. Alfred Albini) doveli su ga do tragičnog okončanja života.
Neke od svojih neizvedenih projekata objavio je 1932. u zborniku o modernoj arhitekturi Problemi savremene arhitekture (uredio Stjepan Planić). Izlagao je na izložbi Zemlje (1931) i na Izložbi jugoslavenske moderne arhitekture (Beograd 1933). Kao član Radne grupe Zagreb, s kojom je izradio i projekt Poljoprivredno-šumarskoga fakulteta (1932–35; izveden agronomski i mljekarski paviljon), izlagao na izložbi Zemlje 1932. i sudjelovao u radu kongresa CIAM-a u Ateni 1933.

VIŠE O OVOM ARHITEKTU NA LINKOVIMA:
- https://www.ipu.hr/content/zivot-umjetnosti/ZU_14-1971_074-089_Mutnjakovic.pdf
- https://www.rijeka.hr/wp-content/uploads/2018/12/Hrvatski-kulturni-dom.pdf
- https://www.novilist.hr/ostalo/kultura/arhitektura-rijeke-i-susaka-izmedu-dva-rata-1-hkd-u-sjeni-tragedije/#google_vignette
- https://www.facebook.com/skc.rijeka/posts/josip-pi%C4%8Dman-arhitekt-projektant-hkd-a-sjajan-rad-koji-je-vizualno-obogatio-ovaj/2086646821553454/