Josip Crnobori, AUTOPORTRET ulje na platnu

Josip Crnobori, AUTOPORTRET Jedan od naših najboljih i najpopularnijih portretista,
ulje na platnu,
dimenzija slike bez okvira cca 50x40.

Josip Crnobori (Banjole, 22. listopada 1907. – Zagreb, 12. kolovoza 2005.),akademski je slikar iz Zagreba, koji je veći dio svog života proveo u emigraciji.Godine 1998. darovao je gradu Zagrebu 91 svoje umjetničko djelo.

Većina djela nastala je za umjetnikova boravka u Argentini i Sjedinjenim Državama. Kolekcija međutim sadrži i vrijedna ostvarenja s motivima zagrebačkih veduta kao i portrete uglednih građana Zagreba iz perioda od 1937. do 1944. godine. Tematski zbirka se dijeli na: akt, biblijske motive, mrtvu prirodu, Pieta, portret, pejzaž, studije i crteže. Autor se je u radu najviše koristio tehnikom ulja na platnu. Zbirkom upravlja Galerija Klovićevi dvori. Zbirka je otvorena za stručnu javnost uz prethodnu najavu.

Životopis
Obitelj mu se preselila 1915. u okolicu Beča gdje je pohađao pučku školu, 1918. obitelj se vratila u Istru , gdje je nastavio pohađati talijansku školu, 1920. odlazi u Karlovac u Istarski internat, u Karlovcu pohađa gimnaziju.
Sa familijom se 1925. seli u Zagreb tu završava gimnaziju 1928. /29. Nakon toga upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu studij slikarstva kod Tomislava Krizmana i Maksimilijana Vanke. Akadamiju završava 1936. u klasi profesora Marina Tartaglie.
Prvu samostalnu izložbu ima 1937. u salonu Urlich u Zagrebu. Nakon toga sudjeluje 1938. godine na velikoj izložbi Pola vijeka hrvatske umjetnosti, u Paviljonu Meštrović (Zagreb).
Odmah na početku rata izlaže s tadašnjom hrvatskom likovnom reprezentacijom (Bruno Bulić, Antun Augustinčić, Jozo Kljaković, Slavko Kopač, Miroslav Kraljević, Ivan Meštrović, Antun Mezdjić, Antun Motika, Juraj Plančić, Josip Račić, Ivo Režek, Slavko Šohaj, Emanuel Vidović) na posljednjem ratnom Venecijanskom bijenalu - 1942.
Za vrijeme Nezavisne države Hrvatske izlaže na skupnim izložbama hrvatskih slikara u Berlinu, Beču i Bratislavi. Naslikao je portret poglavnika Ante Pavelića na zahtjev tadašnjih vlasti, ali mu je rad odbijen kako je sam izjavio, to mu je nakon rata donijelo velike nevolje.[2]
Po završetku Drugog svjetskog rata Crnobori 1946., bježi u Italiju iz tadašnje novoustanovljene FNR Jugoslavije. Luta i izlaže po Italiji, druži se sa Zoranom Mušićem u Veneciji. 1947. odlazi roditeljima u Argentinu, gdje ostaje sve do 1978. kad se seli u New York. Tu slika za Metropolitan Operu portret Milke Trnine.
Crnobori se vratio u Hrvatsku 1999., nakon što mu je 1998. priređena velika izložba u Klovićevim dvorima u Zagrebu - Povratak slikara. Nakon toga je umro u Zagrebu 2005. u dobi od 98 godina.