Sniženo! Ina Barfuss - Grafika - 59x42cm - MOMA umjetnik

Grafika iz 1987. poznate njemačke umjetnice.

Rođena u Njemačkoj, 1949., odrasla u Bremenu. Od 1968. do 1974. studirala je na Hochschule für bildende Künste u Hamburgu. Godine 1984. nastupala je na Von hier aus – Zwei Monate neue deutsche Kunst u Düsseldorfu, na izložbi u MoMA-i, 1987. godine, a 1989. na 2. bijenalu u Istanbulu. Od 1978. je živi i radi u Berlinu.

"...Ina Barfuss jedna je od rijetkih zapadnonjemačkih slikarica koja je uspjela zadržati visok profil u Saveznoj Republici od pojave "Novog slikarstva" krajem 70-ih. Slikarstvo u Njemačkoj još uvijek je muška domena, a na pitanje zašto je to tako, tek treba odgovoriti na zadovoljavajući način. Konvencionalna svijest o ulozi još uvijek je raširenija u slikarstvu nego u bilo kojem drugom mediju. Barfussini radovi posebno se bave ovim problemom, dok se u isto vrijeme osvrću na općenitije pitanje odnosa među spolovima. Umjetnica ne ilustrira te odnose, već umjesto toga stvara slikovne kodove za ovisnost, potiskivanje i također za "sreću". U središtu njezina rada je izum "govora tijela" čije ekstremne geste i položaji sugeriraju suvremenu "sliku muškarca/žene". Tijelo postaje "simbol" čijem značenju gledatelj mora pristupiti asocijativno. Arhetipski elementi, religijske aluzije te iskustveni i intelektualni klišeji sugestivno su isprepleteni.
Barfuss kaže da se njezin rad "bavi 'prekrasnom iluzijom'. Radi se o marketingu 'pozitivnog muškarca/žene' koji nam se neprestano nameće u modi, svakodnevnom životu i politici. Moje slike govore o egoizmu elegantne bezumnosti koja određuje suvremenu sliku muškarca i žene – čak i u umjetnosti." Baveći se takvim pitanjima, Barfuss se dovela u tešku poziciju. Pokušava izbjeći cinizam koji je danas temelj djela mnogih umjetnika, odbacujući njihovu umjetnost, koja – uvijek s "metarazine" – afirmativno ilustrira površinu, ali ne i suštinu stvarnosti. Barfussove slike stvaraju paradoks: strah i očaj povezani su s kataklizmičkim smijehom i groteskom. Ovdje je apokaliptični humor koji prije svega suočava onanizam današnjih neostilova s pokušajem uvođenja neposrednosti u odnos umjetnosti i iskustva. Ti radovi, dakle, ukazuju na sva pitanja koja suvremena umjetnost potiskuje kako bi izbjegla gledanje u stvarnost. "Umjetnost na umjetnost", patos "univerzalno ljudskog": to su protupolovi Barfussovih slika. Izražene slikovnim jezikom sadašnjosti, njezine slike istodobno izazivaju tjeskobu i oslobađaju..."