Branka Frangeš Hegedušić

Djelo pok. umjetnice Branke Hegedušić, žene pok. Krsta Hegedušića nepoznate godine, imena

Dimenzija 31 x 24 cm, tehnika izrade je akvarel

HEGEDUŠIĆ-FRANGEŠ, Branka, slikarica (Zagreb, 15. IV. 1906 — Zagreb, 6. XII. 1985). Kći R. Frangeša Mihanovića, kipara, i Ženke, kulturne djelatnice. U Zagrebu maturirala 1922, apsolvirala 1923. Žensku stručnu školu (Odjel za tkanje i vezivo) te diplomirala 1928. pri Akademiji likovnih umjetnosti (V. Becić). Potom se u Pragu usavršavala u čipkarstvu i radila u atelijeru za unutarnje uređenje Jansen te u Beču u Manufakturi za goblen. Vratila se 1930. u Zagreb, gdje je djelovala kao projektant za sve tekstilne tehnike, drvo i kožu u Ženskoj udruzi za očuvanje i promicanje hrvatskog kućnog obrta, s kojom je izlagala već 1925. na Međunarodnoj izložbi dekorativne umjetnosti u Parizu.

God. 1932. udala se za slikara K. Hegedušića, 1934–35. izlagala crteže pod pseudonimom Branka Kristijanović na izložbama grupe Zemlja (kao gost na V. i VI. izložbi te u Sofiji, a kao član na VII. zabranjenoj izložbi). God. 1949–55. redovita profesorica slikarstva te ravnateljica na zagrebačkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost, gdje je osnovala Odjel za tekstil i kostimografiju. Od najranijeg razdoblja zaokupljena primijenjenom umjetnošću, napose oblikovanjem tekstila, te likovnom obradbom hrvatskih narodnih motiva. Istaknula se kritičkim crtežima iz zemljaškog razdoblja (olovka, tuš, ugljen), posebno temama iz života visokog društva (Iz Marienbada I i II, 1933; Visoko društvo, 1934; Na šetalištu, 1935). Radila zidne slike (Titovo kolo, Gradski podrum u Zagrebu 1946), ulja (Istranka, 1949) i pastele (Dalmatinska tkalja, 1950), a 1960-ih sastavljala asamblaže (Abbazia I–IV, Cognac viribus unitis i Menu honoris causa, izloženi 1968) od evokativnih predmeta i kolaža u okviru kutije, nadrealističkog ugođaja. Bavila se ilustriranjem knjiga (Put u život G. Krkleca, Zagreb 1946; Planine P. Zoranića, Zagreb 1964) i grafičkim oblikovanjem. Izlagala samostalno u Zagrebu 1934. i Rijeci 1968, skupno na međunarodnim izložbama (Barcelona 1929. zlatna medalja, Pariz 1937. dva Grand prixa, Philadelphia 1939), na izložbama društva »Djelo« (Zagreb 1927), Grupe hrvatskih slikara (Split 1936), ULUH-a (1947–50) te Zagrebački triennale (1955), Izložba primijenjene grafike (Zagreb 1957), Tekstil i keramika Jugoslavije kroz vjekove (Zagreb 1959), Jugoslovenska grafika XX. veka (Beograd 1965), Jugoslovenski crtež XX. veka i akvareli iz zbirke MSU Beograd (1966), Za kruh i slobodu (Osijek 1967).

Posmrtno su joj djela izložena u Zagrebu (Hrvatski politički plakat, 1991) i Rijeci (Hrvatska moderna, 1992). Objavila brošuru Prilog upoznavanju i unapređenju hrvatskog kućnog obrta (Zagreb 1930) i članke u periodicima (Obzor, Jutarnji list, Književnik, Žene u borbi, Zadrugar) 1928–47, kojima je promicala hrvatsku narodnu umjetnost.