skulptura u obojenoj bronci Buda / Buddha /

skulptura u obojenoj bronci Buda / Buddha /
nastanak skulpture 19.stoljeće
dimenzije 30 x 60 x 25 cm


Buda (sanskrt. Buddha probuđeni, prosvjetljeni)
Kao godine rođenja i smrti navode se različite godine, npr 563. – 483. godine
Buda (sanskrt. Buddha probuđeni, prosvjetljeni) duhovno i vjersko ime indijskog plemića i osnivača budizma Siddharthe Gautame (onoga koji je svoj cilj postigao). Siddhārtha Gautama rođen je oko 560. godine pr. Krista u Kapilavastuu, na obronku Himalaje. Umro je oko 480. godine pr. Krista u Kusinari. Odrekavši se bogatstva i obitelji, predao se asketizmu i religioznom razmišljanju, postigao nakon sedam godina prosvjetljenje i u poznatoj „propovijedi iz Benaresa“ objavio svoj nauk. Osnova Budinog učenja leži u vježbanju i ovladavanju umom i pretežno se bavi opisivanjem prirode uma, istraživanjem različitih njegovih karakteristika, kao i razradi načina na koji se može mijenjati i osloboditi. Obilazeći zemlju i propovijedajući stekao je mnogo učenika. Naučavao je jednakost među ljudima i ustajao protiv brahmanskih kasti. Učio je da je život pun patnje koja nastaje iz neznanja, prianjanja i žudnje; potrebno je da se žudnje zatomljuju, jer se tako čovjek može osloboditi i patnje. Kao najviši cilj života Buda navodi nirvanu (ugasnuće) kojom se postiže konačni cilj života: odsutnost svih žudnji te prekid samsare u stanju najvišeg savršenstva.
Spoznaja o Budinom životu temelji se uglavnom na svjedočanstvu kanonskih tekstova, od kojih su najopsežniji i najopširniji napisani na paliju, jeziku drevne Indije. Prema budističkoj tradiciji, nakon Gautamine smrti sazvan je sabor od 500 monaha koji su trebali identificirati autentično Učiteljev nauk. Ovaj sabor predmet je mnogih debata među budističkim učenjacima i povjesničarima. Ipak, nauk koji se držao autentičnim nije bio zapisan, već je bio povjereno pamćenju Budinih učenika. Sveti tekstovi tako su zapisani tek nakon dugo vremena. Prema šrilankanskim kronikama iz četvrtog i šestog stoljeća, najraniji od tih palijskih „kanonskih tekstova“ bili su zapisani za vrijeme vladavine kralja Vattagamanija Abhaye u prvom stoljeću prije Krista. Drugi izvještaji o Budinom životu nisu se pojavili u pismenom obliku možda sve do prvog ili čak petog stoljeća. Ovi životopisi su stoga nastali kasno i obiluju mitskom i legendarnom građom, dok su sami kanonski tekstovi plod dugog procesa usmenog prenošenja obogaćenog izmjenama i dodacima. Tako postoje mnoge legende i priče iz Budinog života.