Đumbir / Zingiber officinale / SADNICE

Sadnica u tegli p13.



Đumbir (Zingiber officinale) je biljka iz porodice ljiljana. Pretpostavlja se da je njegova kolijevka Indonezija, gdje i danas raste nekoliko divljih vrsta. Udomaćio se u Indiji i Kini, odakle su ga arapski trgovci začinima donijeli do istočnih obala Mediterana, Crvenog mora i Egipta. Iako je bio poznat još starim Grcima i Rimljanima, đumbir je popularnost u Europi počeo stjecati tek u srednjem vijeku povratkom križara iz ratova. Portugalci su ga donijeli u sjevernu Afriku, a Španjolci su ga predstavili Novom svijetu.

Latinski naziv zingiber preuzet je iz sanskrta, čije značenje u 'obliku roga' opisuje izgled korijena đumbira. Njegov ljut, a ujedno slatkast okus odlično se uklapa u jela azijskih nacionalnih kuhinja.
I dok se u Europi uglavnom koristio kao začin, u kineskoj, arapskoj i indijskoj narodnoj medicini đumbir se, osim u gastronomiji, zahvaljujući svojim ljekovitim svojstvima koristi i u liječenju mnogih tegoba. Slovi za učinkovito sredstvo protiv mučnine, gihta, dišnih problema, tegoba debelog crijeva, migrene, osteoartritisa, reumatoidnog artritisa i dr. Ne bez razloga, u drevnoj se indijskoj medicini naziva 'velikim lijekom'. Zahvaljujući znanstvenim istraživanjima koja su opravdala njegovu široku primjenu pokazavši brojna pozitivna svojstva, objeručke je prihvaćen na Zapadu kao funkcionalna hrana i učinkovita pomoć u klasičnoj medicini.

Đumbir se počeo uzgajati za jelo u Indiji i Kini još pet tisuća godina prije naše ere. Kultiviranje đumbira u Americi počelo je s nakanom da se jeftinijim načinom dođe do egzotičnog i skupog začina koji se inače uvozio s istoka. Đumbir zahtijeva plodno tlo i toplu klimu te su danas Indija, Kina, Nigerija, Haiti i Jamajka njegovi najveći proizvođači. Tvrdi se kako najkvalitetniji đumbir raste upravo u središnjem planinskom dijelu Jamajke. Kina je najveći svjetski izvoznik ove biljke, a Indija gotovo cijeli svoj uzgoj koristi za domaće potrebe.

Suhi đumbir sadrži oko 50 posto probavljivih ugljikohidrata (pretežno škroba), 10 posto bjelančevina, 10 posto masti, 5 posto vlakana, 6 posto anorganskih tvari, 1 do 4 posto esencijalnih ulja te oko 10 posto vode. Karakterističan miris potječe od fenola koji je u đumbiru prisutan u koncentraciji od oko 500 mg/100 grama. Dominiraju antioksidansi gingeroli, šogaoli i zingeron.

U narodnoj medicini koriste se svježi oguljen đumbirov korijen i mljeveni đumbir. Osim korijena, u gastronomiji se, posebice u pripremi pekarskih proizvoda, koristi đumbir u prahu. Na tržištu je dostupan i đumbir u šećernom sirupu koji je prikladan dodatak slasticama s čokoladom, sladoledima, kremama i nadjevima za kolače te kao dekoracija sočnim azijskim kolačima. Može zamijeniti med u mnogim jelima, a također je izvrsna dopuna plati sireva. Kandirani đumbir može se konzumirati sam ili koristiti u pripremi različitih slastica.



Dostava je putem Hrvatske pošte.
Plaćanje je po preuzimanju ili predračunu.

Preferiramo da svoju narudžbu napravite putem naše internet stranice WWW.PLANTHOUSE.HR gdje možete vidjeti sve potrebne informacije o načinu plaćanja, uzgoju, dostavi, i imati svoju narudžbu potvrđenu u pisanom obliku.

Kontakt mail: info@planthouse.hr
Internet stranica : www.planthouse.hr


Kliknite na "POSJETITE OVU NJUŠKALO TRGOVINU" da biste vidjeli sve oglase.