VERTIGO - Branko Maleš

- Prvo izdanje
=
- Biblioteka : Fraktali / Knjiga 6
=
- Nakladnik : Fraktura , Zaprešić , 2010.
=
- Glavni urednik : Seid Serdarević
=
- Urednik : Delimir Rešicki
=====
- 99 str.
- Tvrdi uvez + zaštitni omot
- Format : 21,5 × 21,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja , čiste.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa (pečati , na posljednjoj praznoj stranici i sa unutrašnje strane stražnje korice zalijepljene arhivske kartice , na zaštitnom omotu stražnje korice zalijepljena manja arhivska naljepnica).
Zaštitni omot na prednjoj korici na dva mjesta saniran selotejpom.
Najuočljivije anomalije su vidljive na zaštitnom omotu.
==========
Ključno je pitanje Malešove poezije, pa tako i "Vertiga" - što je ostalo upravo od čovjeka u vrijeme kada su se protiv njega urotili i (polu)mrtvi bogovi i svemoguća tehnika, i možemo li još ikako jesti, spavati i živjeti danas, kada je sve što je ljudsko stavljeno pod znak pitanja, a religija, bar za Maleša, ne nudi baš nikakvu utjehu ili objavu konačne istine.
Branko Maleš u "Vertigu" piše o radosti života, pa ma koliko u njemu bilo samoprogutano i hermetične crne žuči, koja nikada neće odgonetnuti za čim to, zapravo, toliko pati ako već ne - za životom samim. Jer, ako je ono doista melankolično duboko podsvjesno i prilično neiskazivo, ne čuvaju li još jedino upravo podsvijest* i poezija kao njezin povremeni jezik, onda kada je sve postalo virtualno, zapravo, izgubljeno stvarno - život sam, pa ma kakav on bio.
O podsvijesti kao jedinoj čuvateljici posljednjega mosta k istinskome jedinstvu čovjeka i prirode sjajno je pisao Bela Hamvas, čovjek koji je također obožavao život za život i trešnjino stablo pretpostavio svakoj metafizici.
==========
Maleš, Branko, hrvatski pjesnik, esejist i prevoditelj (Zagreb, 18. I. 1949). Studirao je na Tehnološkom i na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. Djelovao je kao urednik književnih novina i časopisa (Off, Most, Republika, Oko) te rock-magazina Heroina. Njegova prva pjesnička zbirka (Tekst, 1978) bliska je neoavangardizmu, jezičnomu ludizmu i strukturalističkim eksperimentima, a druga, za mlađe naraštaje pjesnika kultna Praksa laži (1986) poigrava se popkulturnim iskustvom, poetikom videospotova i stripa. I u sljedećim zbirkama (Placebo, 1992; »biba posavec«, 1996; Trickster, 1997; Vertigo, 2010; Mutno, 2017) iskazao se kao pjesnik ludističke orijentacije, ironičan i sklon autsajderskoj poziciji. Novinske kolumne sabrao je u knjigama Crveni zec (1989) i Treniranje države (1994), ironičnim zapisima i analizama hrvatske političke zbilje i njezinih aktera iz pozicije slaboga subjekta, a prozna zbirka Male ljubavi (2000) mnogo je privatnija fenomenologija vlastitih navika i afiniteta. Priredio je više izbora iz suvremene hrvatske proze i pjesništva. Objavio je i knjigu studija o sedam hrvatskih pjesnika, pripadnika hrvatskoga poetskog moderniteta, Razlog za razliku (2002) te esejističku zbirku Poetske strategije kraja 20. stoljeća (2010). Prevodi sa slovenskog i njemačkog jezika. Dobitnik je Nagrade Goranov vijenac za cjelokupan pjesnički opus (2002).