VW Buba 1303 S, 1974. godište

Volkswagen Buba, tip 1303 S, 1974. godište.
Ovo je bio auto čovjeka koji je čitav život imao i vozio (a sobodno mogu reći i živio) isključivo VW Bube. Konkretno, ovo je bila tatina treća Buba. Kao i prve dvije, tata, inače profesionalni automehaničar, složio ju je "do zadnjeg šarafa".
Kada je početkom 1990. nabavio ovu Bubu, nije bila u voznom stanju, bio je "zariban" motor. Tati to nije bio problem - imao je drugi motor, generalno uređen, spreman na stalaži.
Auto je inače bio u dosta dobrom stanju: limariju je naravno trebalo srediti, ali mehanika je bila dobra. Tatu je najviše i privukla mehanika, budući se radi o modelu 1303 S - zadnji, odnosno najmoderniji model Bube. Ima malo povećani prednji kraj (pa je rezervni kotač polegnut), noviju izvedbu instrument-ploče, ali i tati najdraži dio: novu izvedbu prednjeg ovjesa sa MacPhersonovim nogama i diskovima sprijeda.
Tata je ovaj auto slagao oko osam godina, malo-po-malo (već je bio u penziji). Limariju je dao generalno urediti. Što se mehanike i motora tiče, a za oboje je bio specijalist, sve je svojeručno rastavio, provjerio i ponovno sastavio - do zadnjeg šarafa. Ako je išta bilo "upitno" stavilo se je novo, tu nije bilo kompromisa. Što se motora tiče, kako je napisano, auto je nabavljen sa "zaribanim" motorom. Tata je stavio drugi, kojega je još ranije generalno uredio po istom principu - sve što je trebalo stavilo se je novo, a radi se motoru od 1200 kubika i 30 konja. Kasnije je tata generalno uredio i motor koji je bio u autu, ali ga na žalost nije stigao ugraditi natrag. Treba spomenuti i struju i električne instalacije na autu - sve je generalno uredio kum - profesionalni autoelektričar.
Što se instrument ploče tiče, tata je stavio dodatne instrumente: okretomjer, ampermetar, mjerač pritiska ulja i temperature motora - jer kako ćeš voziti bez toga? Nekome to možda može smetati (dira se u "originalno" stanje auta), njemu kao automehaničaru koji je taj auto svojim rukama doslovce dio-po-dio rastavio, pregledao i natrag sastavio - to je bila normalna stvar...
Auto je tata registrirao 1998. godine, i od tada je svake godine uredno registriran. I ove godine je uredno prošao tehnički i registriran je do 03. mjeseca 2020. Vožen je malo, a posebice zadnjih deset godina, kada je tati zbog godina i zdravlja to bilo sve teže. Naravno, iako ga više nije baš vozio, praktički nije bilo dana da tata nije upalio auto (da se motor malo razradi), sve provjerio, malo ga prebrisao krpom...
Uglavnom, teško je riječima opisati koliko je truda, rada i ljubavi uloženo u ovaj auto. Tata odnedavno više nije sa nama, a mi bi voljeli da auto dođe netkome tko će ga voljeti barem upola toliko, jer ovaj auto svome vlasniku jako puno i daje.