Četiri diskurzivne tačke plesne prakse

 Marko Pejović: Četiri diskurzivne tačke plesne praksePles nema dugu tradiciju pisanja i teoretiziranja kao druge izvedbene umjetnosti, a i dalje se traže načini artikuliranja različitih plesnih praksi. Četiri diskurzivne točke plesne prakse nude jednu shemu te artikulacije. Ovaj se otvoreni model temelji na jednom zamišljenom kvadratu, gdje se jedna točka (tema) odnosi na matricu tijela, druga na politiku kretanja, treća na strukturu izvedbe, a četvrta na matricu druge. Analizirano je osamnaest plesnih djela (među kojima su Hexentanz - Mary Wigman, Groosland - Maggie Maran, Trio A - Yvonne Rainer, Blaubart - Pina Bausch, Rosas Dunst Rosas - Rosas, Solo - William Forsythe, Strangefish - Lloyd Newson, The Perfect human - Hofes Schechter, Le dernier spektakl - Jerome Bell, Tragedija - Oliver Dubois). Simulirajući proces faktorske analize, izdvojeno je šest čimbenika koji su postali osnova višedimenzionalnog pristupa plesnoj analizi. Ovaj je rad pokušaj davanja doprinosa u smjeru sustavnog promišljanja plesa uz pomoć matrice diskurzivnih točaka, kao i različitih teorijskih platformi (Lacan, Butler, Kristev, Derrida, Deleuze, Danto, Wittgenstein, Foucault, itd.).Marko Pejović je psiholog, psihoanalitički psihoterapeut, teoretičar umjetnosti i kazališni praktičar. Inicirao je i realizirao projekte koji primjenjuju inkluzivne principe u suvremenom plesu, a čiji su sudionici bili umjetnici i članovi različitih marginaliziranih skupina. Kroz svoj teorijski rad bavi se politikom tijela u instituciji plesa.   Stranica: 125Dimenzije: 15x20Jezik: BeogradPismo: LatinicaStanje: OdličnoUvez: MekiGodina: 2016