TRI SESTRE, UJAK VANJA, VIŠNJIK / Anton Pavlovič Čehov

Čehovljevo je djelo nadživjelo tolike svjetske katastrofe, revolucije, srušena kraljevstva, slavne ličnosti i knjige, književne mode i smjerove, i živi i dalje neprekidno, i radovat će mu se naraštaji unuka, kao što su mu se radovali naraštaji djedova i očeva....

Drama "TRI SESTRE" podijeljena je u četiri čina. Mjesto radnje je neki ruski provincijski grad, gdje živi obitelj Prozorov: sestre Olga, Maša i Irina, te brat Andrej. Doselili su se iz Moskve prije jedanaest godina zbog prekomande njihovog oca generala. Sestre Prozorov nikad se nisu navikle na provinciju i dalje čeznu za Moskvom, koja u njihovim očima jedina pruža životne perspektive. Na početku prvog čina najmlađa sestre Irina slavi imendan, a ujedno je i godišnjica smrti generala Prozorova. Dolaze časnici na službi u gradu, stalni gosti u domu Prozorovih: poručnik barun Tusenbach, kapetan Soljoni i vojni liječnik Čebutikin. Premda bi zbog imendana trebala biti u slavljeničkom raspoloženju, Irina nije sretna, a ni njezine sestre. Najstarija Olga predaje u gimnaziji i umorna je od jednoličnosti svakodnevnice. Maša, koja ima dvadeset jednu godinu, jedina je od sestara udana, ali njezin muž, profesor Kuligin, pokazuje se drukčijim no što ga je ona zamišljala. Irina, nasuprot njima, smatra da rad može osmisliti njezin inače isprazan život. Barun Tusenbach uvodi u društvo potpukovnika Veršinjina, novog zapovjednika vojarne koji je stigao s obitelji. Veršinjin se u razgovoru prisjeća dana koje je u Moskvi provodio kod generala Prozorova. Dolazak Veršinjina iz Moskve kod sestara budi ponovnu želju za povratkom u Moskvu. Veršinjin upoznaje i brata Andreja koji želi biti znanstvenik i nada se da će dobiti posao na Moskovskom sveučilištu. Prvi čin završava dolaskom profesora Kuligina te djevojke Natalije Ivanove, kojoj Andrej izjavljuje ljubav i prosi je. Između prvog i drugog čina protječe, dramski neprikazano, vrijeme od godinu dana. Na početku drugoga čina nalazimo radikaliziranu situaciju s početka prvoga: za cijelu obitelj Prozorov ispunjenje njihovih želja i Moskva postaju svakim danom sve udaljeniji. Andrej i Natalija Ivanova su u braku i imaju sina, no Andrej je nezadovoljan brakom, a nije dobio ni željeno mjesto na sveučilištu, već radi kao činovnik u upravi kojom predsjeda Protopopov, trenutni ljubavnik njegove žene. Andrej se kocka i neprestano gubi. I Maša je vrlo nezadovoljna brakom, te prihvaća udvaranje potpukovnika Veršinjina. Irina je zaposlena kao telegrafistica na pošti i rad je ubija - ne želi više raditi. U nju su zaljubljeni i Tusenbach i Soljoni, koji, nakon što ga Irina odbije, prijeti da će ubiti svog suparnika. Drugi čin završava Irininim čeznutljivim usklicima: "U Moskvu ! U Moskvu ! U Moskvu !" Mjesto radnje na početku trećeg čina je Irinina i Olgina soba poslije ponoći, dok je grad zahvaćen velikim požarom. U tom kaosu Veršinjin spašava svoje kćeri, Olga izlazi pomoći nastradalima, Kuligin posvuda traži svoju ženu Mašu, a Irina je zadovoljna jer će morati pristati na brak s Tusenbachom. Odlučuje s njim otići u Moskvu. Andrej priznaje da je prokockao kuću, na što Olga napušta obitelj i sa sluškinjom odlazi živjeti u školski stan. U četvrtom činu vojnici napuštaju grad i opraštaju se od sestara Prozorov, u turobnoj i mučnoj atmosferi. Irina doznaje da su Tusenbach i Soljoni ugovorili dvoboj, u kojem će Tusenbach uskoro smrtno stradati. Veršinjin se oprašta s Mašom. Drama završava monolozima triju sestara, koje one izgovaraju uz glazbu koja prati vojsku na odlasku iz grada: monolozi otkrivaju njihovu spoznaju o nemogućnosti da se u budućnosti dogodi išta dobroga i o osuđenosti na besmislen život.

"UJAK VANJA" drama je u četiri čina autora Antona Pavloviča Čehova objavljena 1897. godine. Ima obilježja impresionističke, psihološke i realistične
drame, kao i drame atmosfere. Osnova radnje ove drame su ljudski odnosi, nesporazumi među likovima, njihova statičnost i smirenost.
Čehov je radnju i zaplete potpuno podredio ljudskim osjećajima i borbama, pa tako ova drama nema klasičan zaplet, vrhunac i rasplet, napetost i likove
junake koji donose značajan preokret u radnji. Atmosfera i okolina u kojoj se likovi nalaze opisana je jednostavno i osnovno, točno onoliko koliko je
potrebno da bi se radnja djela mogla otprilike smjestiti u nekakvo okruženje. Tijekom sva četiri čina ne postoji niti jedan uzbudljivi događaj koji bi izazvao
bilo kakvu napetost ili iznenađenje, a čak je i pucnjava prikazana prilično mirno.

Drama "UJAK VANJA" zbiva se na ruskom selu, a pokazuje živote ljudi koji trenutno žive u jednome ljetnikovcu. Dane provode u besmislenosti svoga života i bez ikakvog su životnog puta pred sobom. Likovi koji su boravili u ljetnikovcu do dolaska Jelene i umirovljenog profesora imali su radne navikne i blagu dinamiku u svome životu, no dolaskom ovog bračnog para svi su ostavili ono što su do tada radili i prepustili se njihovom lijenom i beznačajnom načinu života. Jelena Andrejevna mlada je i lijepa žena umirovljenog profesora u koju su zaljubljeni liječnik Astrov i ujak Vanja. Sonja, profesorova kći, gaji osjećaje prema doktoru, no te simpatije nisu uzvraćene. Djelu ironiju daje Serebrjakov govor u kojemu on drugima tumači važnost provođenja misli u djela i naporan rad kako bi se postigli rezultati, a upravo je on osoba koja se pretvara da je intelektualac i kojoj drugi služe. Drama temeljena na ljubavnim trokutima i četverokutima na kraju završava tako da se niti jedna veza ne ostvari, likovi su previše pasivni i zauzeti kukanjem da bi itko išta poduzeo kako bi se usrećio ili bilo što promijenio u svojemu životu. Glavna je karakteristika svih likova ovoga djela njihova statičnost i prolaznost života. Neki likovi za svoj dosadni život krive sebe, neki druge, a neki nisu ni svjesni monotonije u kojoj žive. Iako je Čehov u drami prikazao događaje u samo dvadeset četiri sata, jasno je vidljivo da svi likovi tako provode cijeli život. Marija Vasiljevna, majka ujaka Vanje, u jednom trenutku u ovome djelu skreće pozornost svome sinu kako je zaista sam kriv što nije postigao nešto značajno u životu. Svi likovi krive sudbinu i uvjerenja kojima su se vodili tijekom života, a zapravo nitko od njih nije radio na nečemu što bi dovelo od ostvarenja ciljeva. Čekanje smrti koja bi trebala donijeti promjenu i poboljšanje samo je jedna od žalosnih osobina ovih ljudi zarobljenih u melankoliji i pasivnosti svakodnevice, a za to je kriv nitko drugi osim samih likova.

Drama “VIŠNJIK” posljednje je djelo slavnog ruskog književnika Antona Pavloviča Čehova. Napisana je 1902. godine i govori o propadanju tadašnjeg ruskog aristokratskog društva. Djelo govori o obitelji koja je pred potpunim financijskim krahom. Nekada imućna aristokratska obitelj sada živi u posljednjim trenucima svoje nekadašnje slave. Ostali su bez novca, naučeni na bogatstvo, ali bez imalo znanja, talenta ili iskustva da išta rade. Nakon smrti glave obitelji počeli su propadati, bez da su išta znali ili umjeli poduzeti u vezi toga. Tako su došli u situaciju da su morali prodati i posljednju stvar koja ih je vezala za aristokratski život – imanje na kojem se nalazi veliki višnjik. Radnja drame započinje u proljeće, kada je višnjik u cvatu, u svom najboljem izdanju. Kako prolazi vrijeme, obitelj je u sve većem rasulu, sve dok se na kraju ne moraju iseliti iz svog doma. Iseljavanje se događa u jesen, vrlo simbolično prikazano doba godine kada je višnjik golih grana, prazan i u svom vjerojatno najtužnijem izdanju.

Drama je puna raznovrsnih karaktera i upravo oni čine ovo djelo osebujnim. Ti karakteri su razni – od plahe udovice koja je novac potrošila na ljubavnika, svjesna siromaštva koje joj je za vratom, ali posve nesposobna da se riješi starih navika bezumnog trošenja; preko njenih kćeri koje se pokušavaju snaći u novom vremenu, svjesne da samo radom mogu preživjeti, do višegodišnjeg studenta, apsolutnog neradnika kojemu je jasno da to neće zauvijek potrajati, pa sve do novopečenih bogataša koji su nekada bili sirotinja, ali su svojim radom uspjeli obogatiti se u tom novom vremenu koje je po prvi puta u Ruskoj povijesti dopuštalo nižem sloju da se svojim radom uspe na društven – ekonomskoj ljestvici. Karakteri su osebujni i energični, ali su likovi kao ljudi najčešće bespomoćni i nesposobni beskičmenjaci. Čak i oni koji se čine najjačima po pitanju sposobnosti djelovanja, u drugim se trenucima pokažu kao slabići. Sva radnja ove drame realizira se kroz dijaloge. Unutarnja karakterizacija likova također se očituje kroz razgovore i jasno izražavanje osjećaja riječima, a jako malo samim djelovanjem. Ovo Čehovljevo djelo po vrsti se smatra dramom, iako ne možemo ne zamijetiti očite elemente komedije koji se nalaze najprije u humoru izazvanom karakterima. Ti karakteri su kontradiktorni u svojoj energičnosti koja se spaja s nesposobnosti, isto kao što se dramski elementi spajaju s komedijom. Ovime djelo potvrđuje nevjerojatan talent svoga stvaraoca u pisanju kazališnih komada, u čemu je Čehov bio nenadmašan.

Izdavač: "EUROPAPRESS HOLDING" Zagreb, tvrdi uvez, 224 str. Prijevod: Vladimir Gerić. Format: 12 x 21 cm. Knjiga je nova. S police knjižare.

E-mail: carlitotruta1609@gmail.com

DOSTAVA KNJIGA - Hrvatska i inozemstvo