PUKOVNIKU NEMA TKO DA PIŠE - Gabriel García Márquez

Jedan od svojih najvažnijih romana, PUKOVNIKU NEMA TKO DA PIŠE, Gabriel García Márquez napisao je sredinom pedesetih godina za svoga boravka u Parizu, gdje je stigao kao novinski dopisnik, a zapravo sa skrivenom željom da studira filmsku umjetnost. No ukidanje novina za koje je radio gurnulo ga je u siromaštvo u vrijeme dok je u tri različite verzije redigirao ovaj kratki roman, koji je vrlo brzo nakon objavljivanja 1961. godine stekao kultni status unutar piščeva opusa.

Nakon romanesknog prvijenca LIŠĆE NA VJETRU (La hojarasca, 1955.), napisana u maniri faulknerovskog barokizma, ovaj drugi García Márquezov roman, njemu ujedno i najdraži, označava korak prema suzdržanosti, sažetosti izričaja, a piščev stil postaje čišći i transparentniji.

Ovaj roman je priča o siromašnom, umirovljenom pukovniku, veteranu rata, koji se još uvijek nada svojoj mirovini koja mu je obećana prije petneast godina. Pukovnik živi sa svojom astmatičnom ženom u malom selu u kojem od jedanaest sati navečer vlada policijski sat. Radnja počinje sprovodom na koji se pukovnik sprema poći. Umro je glazbenik čija je smrt posebna po tome što je jedina nastupila prirodnim putem nakon toliko mnogo godina. Radnja je postavljena u doba La Violencie u Kolumbiji, kad su vladali ratni zakon i cenzura.

IzdaNO U Zagrebu, broširan uvez, 110 str. Biblioteka EvergriN. Prijevod: Milivoj Telećan. Format: 11,5 x 19,5 cm. Knjiga je odlično očuvana.

E-mail: truta.srecko@gmail.com

DOSTAVA - Hrvatska i inozemstvo