Voćnjak, druga obala, pjesme - Novak Simić

Simić, Novak
Voćnjak | Druga obala | Pjesme
Mladost | GZH | Matica hrvatska, Zagreb (1978.)
391 str. ; 20 cm.

Već prvom novelističkom zbirkom Nepoznata Bosna (1937), najavio je Novak Simić (1906 Vares-1981 Zagreb) svoj osebujni izraz u kome dominira psihologizam s osloncem na osjećajnost, a razvijao ga je i u novelama Suton Taslihana (1937) i romanu Voćnjak (1938), stvorivši svoj uzorak lirski intoniranog pripovijedanja s pomoću modernih psihoanalitičkih sondaža o patrijarhalnoj Bosni, s puno karakteristicnih boja, mirisa i zvukova, natopljenih erotizmom ali bez bolečivo-sentimentalnih tonova. Premda je počeo kao pjesnik socijalnom poezijom, a pjesničkih se ambicija nije odricao ni do kraja tridesetih (zbirka pjesama O čadji i travama, 1940), Novak Simić bio je uistinu pjesnik, ali ne u stihovima nego u prozi. Poslije drugoga rata dvaput je prerađivao prvi roman (Brkići iz Bara, 1947; Voćnjak, 1965), upadajući u zamke socrealističkog utilitarizma i otimajući se iz njih, ali je romanom Braća i kumiri (1955) izveo neocekivani zaokret: urbana, industrijalizirana sredina s problemima čovjeka i njegova položaja u njoj dolazi u središte njegove pozornosti. Vise građjen nego stvaran, dospassosovski mozaik strukturiran od više proznih fragmenata, ranije već objelodanjivanih pod raznim naslovima, Braća i kumiri svjedoče o dugotrajnom stvaralačkom naporu Simićevu da svojoj životnoj temi nađe vlastiti izraz i odgovarajuću formu. Moderni gradski roman u kome psihoanalitik i ekonomist (to je Simić i po struci!) podrobno raščlanjuje uspon i pad svemoćnoga tvorničkog magnata, s jednakom bujno razvedenom rečenicom koja i opisuje i analizira i izražava - sve to karakterizira ovo Simićevo u cjelini najznačajnije djelo o opreci biznisa i politike.