Duše robova - Ivan Aralica

- Urednik : Zlatko Crnković
=
- Pogovor : Josip Pavičić
=
- Izdavač : Znanje d.d. , Zagreb , 1995.
=
- Za izdavača : Branko Jazbec
=
- Dizajn i tehničko uređenje : Nikica Ostarčević
=
- Dizajn korica : Željka Mokos
=
- Korektor : Ljiljana Cikota
=====
- 333 str.
- Tvrdi uvez
- Format : 13,5 × 21,5 cm
=====
- Tekstovni dio i kompletna unutrašnjost bez podvlačenja,podcrtavanja.
Margine bez obilježavanja.
Kompaktno stanje knjige.
Knjiga je iz otpisa knjižnice (nekoliko pečata , na posljednje dvije stranice zalijepljena arhivska kartica , na stražnjoj korici trag odstranjivanja arhivske naljepnice.
Tragovi korištenja vidljivi na rubovima korica.
==========
Duše robova Araličin je roman koji progovara o ratu između Turaka i Mlečana. Radnja započinje u Trilju, u Grabovčevoj kovačnici, ali se radnja romana odvija i u Makarskoj gdje Matija treba prodati Mesuda, zatim u Splitu gdje Vučković traži pomilovanje za Matiju, u Sinju te u Varvari. Budući da se vode brojne bitke jer je ratno vrijeme, radnja se odvija i u šumi, kod jezera i u špilji. Autor nas uvodi u radnju tri dana prije Božića 1714. godine, a radnja traje sve do 1718. godine.
Glavni je junak djela Matija Grabovac, a sljedeći važan lik je Mesud Zunić. Osim njih dvojice, u djelu se spominju razni likovi koji nemaju toliko utjecaja na glavnu radnju, ali ipak njihovo prisustvo u djelu odaje dojam zbilje. Ono što autor opisuje, može se zamisliti i predočiti kao stvarnost jer je brojnost likova prisutna kao i u životu. Preko lika Matije Grabovca prikazana je borba za vlastitu slobodu i za život.
Matija se kroz djelo prvo bori na strani pobjedničke čete te mu pripadne jedan rob, Mesud Zunić. Kako je Matija bio kršćanski odgojen, imao je moralne odlike i nije mogao prihvatiti činjenicu da jednoga čovjeka mora prodati na galiju samo zato što je druge vjeroispovijesti i nacionalnosti.
Budući da je Matija vrlo mlad, u ratu u kojemu se našao ne vodi ga razum, već srce. On i Mesud kroz djelo su prikazani kao obični mladići koji se razlikuju jedino po nacionalnosti i vjeroispovijesti. Oni dokazuju da su te razlike nevažne i da su oni u duši jednaki. Bez obzira na ono što ih određuje od rođenja, oni dokazuju da bi primarno svaki čovjek trebao biti čovjek prema drugome. U kojoj god situaciji bili, trebali bismo biti ljudi jer je to jedini put ka sretnome i mirnome životu. Svoju sreću nikada ne treba tražiti u tuđoj nesreći.
Roman je pisan u trećoj osobi, pripovjedač je sveznajući te se često služi opisivanjima i pripovjedanjima kako bi predočio radnju ili kontekst u kojemu su se likovi našli. U romanu se pojavljuje i forma pisma preko koje autor nagoviješta nešto ili preko nečijeg pisma iznosi njegovo mišljenje. Osim pisma iz kojega se može iščitati mnogo toga, likovi svojim dijalozima i monolozima upućuju i čitatelja u radnju. Duge monologe autor je upotrijebio i kada se Močivuna obraćao Matiji nakon smrti. On u svojim monolozima upućuje Matiju kako da sretno živi, ali ga i grdi i pripovijeda što će se naknadno dogoditi, kao da je u službi nekakva proročanstva.
Budući da se radnja odvija među muškarcima koji su se našli na ratnome terenu, nerijetko se upotrebljavaju vulgarizmi kojima se pojačava dojam u kojemu su se likovi našli. Pretežno se pojavljuju u dijalozima, ali ih autor koristi i u pripovijedanju.
Zanimljivo je da glavni lik Matija ne govori mnogo, kao ni drugi likovi. Naglasak radnje nije na dijalozima već na pripovijedanju, opisivanju i monolozima. O njemu ne saznajemo iz načina na koji govori, već iz njegovih postupaka i onoga što nam pripovjedač kaže. Svi su likovi okarakterizirani svojim postupcima, dakle autor se služi naracijom kako bi dočarao svijet o kojemu piše.